Ueda Akinari

Ueda Akinari, japanski književnik (Sonezaki, Osaka, 25. VII. 1734Kyoto, 8. VIII. 1809). Nakon propasti obiteljskoga posla, studirao je medicinu; liječničku praksu napustio je 1788. i posvetio se podučavanju, proučavanju klasičnih djela japanske književnosti te pisanju. Njegova rana djela (Svjetovni majmun koji poznaje sve vještine – Shodō kikimimi sekenzaru, 1766; Skice svjetovnih ljubavnica – Seken tekake katagi, 1767) napisana su na način katagi-mono (skice karaktera), podžanra ukiyo-zōshi (tj. priča tzv. plutajućeg ili efemernoga svijeta). Najpoznatiji je po zbirci Priče kiše i mjeseca (Ugetsu monogatari, 1776), devet pripovijesti o nadnaravnom i čudesnom, o duhovima (kaidan) i komunikaciji između živih i mrtvih, što je unijelo novinu u tada prevladavajući književni ukus. Napisao je i niz waka te zbirku od deset pripovijesti Priče proljetnih kiša (Harusame monogatari, 1808., objavljena 1951) o japanskoj povijesti i književnosti izražavajući u njima svoje antibudističko i antikonfucijsko stajalište. Posmrtno je objavljeno djelo nastalo 1808., Hrabrost i oprez (Tandai shōshin roku), bilješke o njegovim razmišljanjima o japanskom narodu i povijesti.

Ueda Akinari. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 19.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=62970>.