Truhelka, Ćiro, hrvatski arheolog i povjesničar (Osijek, 2. II. 1865 – Zagreb, 18. IX. 1942). Diplomirao povijest umjetnosti i arheologiju u Zagrebu. Bio kustos u Strossmayerovoj galeriji, od 1886. kustos, a od 1903. direktor Zemaljskoga muzeja u Sarajevu, gdje je, među ostalim, pokrenuo gradnju nove zgrade muzeja (1908–13). Godine 1926–31. profesor na Filozofskom fakultetu u Skoplju. Istraživao prapovijesne nekropole na Glasincu, sojeničko naselje u Donjoj dolini, prapovijesnu kultnu građevinu u Gorici kraj Posušja, otkopao ranokršćansku baziliku u Zenici te upozorio na fenomen »bosanskih crkava« i njihovo ranokršćansko podrijetlo, istraživao lokalitete u dolini Lašve i oko Stoca, srednjovjekovno Jajce i niz drugih srednjovjekovnih gradova. Zaslužan je za upoznavanje specifičnih srednjovjekovnih kamenih spomenika – mramora i stećaka te usavršavanje metode uzimanja njihovih otisaka. Bavio se paleografijom, numizmatikom, etnologijom i poviješću, osobito prilikama u tursko doba. Njegovi su radovi i studije bili znanstvena i metodološka novost u istraživanju starih kultura Bosne i Hercegovine. Objavljivao uglavnom u Glasniku Zemaljskoga muzeja BiH: Starobosanski mramorovi (1891), Prehistoričke gradine na Glasincu (1891), Katakombe u Jajcu; Sojenica u Donjoj Dolini (1903), Nalazi brončane dobe iz Tešnja i okolice (1907). Okušao se i u slikanju akvarela, crteža i ulja; osobito su ga privlačili folklorni motivi i povijesna arhitektura BiH. Ostala djela: Kraljevski grad Jajce (1904), Kulturne prilike Bosne i Hercegovine u doba prehistoričko (1914), Starokršćanska arheologija (1931), Studije o podrijetlu (1941), Uspomene jednog pionira (1942).
