Truffaut [tʀyfọ'], François, francuski filmski redatelj, scenarist i kritičar (Pariz, 6. II. 1932 – Pariz, 21. X. 1984). Od 1953. pisao filmske kritike za časopis Cahiers du cinéma, revalorizirajući u nizu članaka filmsko naslijeđe (izdvaja se programatski ogled Određena tendencija francuskoga filma – Une certaine tendance du cinéma français, 1954); vlastiti izbor kritika i eseja objavio je u knjizi Filmovi mojega života (Les Films de ma vie, 1975). Njegov prvi cjelovečernji film Četiristo udaraca (Les Quatre cents coups, 1959) jedno je od reprezentativnih ostvarenja francuskoga novoga vala. Taj vrhunski spoj lirizma i realističnih sastavnica, ujedno je prvo redateljevo djelo o njegovu svojevrsnom alter-egu, Antoineu Doinelu (u tumačenju J.-P. Léauda), koji je protagonist i filmova Ukradeni poljupci (Baisers volés, 1968), Zajednički život (Domicile conjugal, 1970), Ljubav u bijegu (L’Amour en fuite, 1979). Njihovu opću temu – supostavljanje odanosti u ljubavnom odnosu nepostojanosti i stalnoj izmjeni partnera (stalan motiv ljubavnoga trokuta) razrađuje u melodramama Jules i Jim (Jules et Jim, 1961), Nježna koža (La Peau douce, 1964), Dvije Engleskinje i kontinent (Les Deux Anglaises et le continent, 1971), Čovjek koji je volio žene (L’Homme qui aimait les femmes, 1977), ali i u osebujnim prinosima trileru: Pucajte na pijanista (Tirez sur le pianiste, 1960), Nevjesta je bila u crnini (La Mariée était en noir, 1968), Sirena s Mississippija (La Sirène de Mississippi, 1969), Živahno nedjeljom (Vivement dimanche!, 1983). U svima Truffaut tematizira uspješnost provizornih rješenja nasuprot sputavajućemu i destruktivnomu učinku primjene krutih obrazaca, što u potpunosti razrađuje u filmovima koji su ujedno vrhunac njegova mizanscenskog umijeća – Priči o Adèle H. (L’Histoire d’Adèle H., 1975), o tragičnoj sudbini kćeri V. Hugoa, žrtve vlastitih romantičnih iluzija, te remek-djelima o odnosu zbilje i fikcije Američka noć (La Nuit americaine, 1973., Oscar za najbolji strani film), s radnjom u svijetu filma (snimanje jedne konvencionalne melodrame) i Posljednji metro (Le Dernier métro, 1980), o postavljanju kazališne predstave u Parizu za II. svjetskog rata. Ostali značajniji filmovi: Fahrenheit 451 (1966), Divlji dječak (L’Enfant sauvage, 1970).
