Trondheim [trɔ'nhεim], grad i luka na južnoj obali istoimenoga fjorda, oko ušća rijeke Nid, upravno središte pokrajine Sør-Trøndelag u središnjoj Norveškoj; 179 692 st. (2013). Po broju stanovnika treći grad u Norveškoj. Katedrala Nidaros, građena od XI. do XIII. st. (restaurirana u XIX. st.), utvrde Munkholmen iz 1661 (na istoimenom otočiću) i Kristiansen iz 1684; drvena kraljevska rezidencija Stiftsgården građena 1774–78. Znanstveno-tehnološko sveučilište (osnovano 1996); umjetnički muzej, muzej dekorativnih umjetnosti. Trgovačko je središte s jakim ribarstvom i uzgojem riba (losos, pastrva). Elektronička, metalna, tekstilna, prehrambena industrija (Trondheim daje oko 40% norveške proizvodnje ribljih prerađevina; mliječni proizvodi i dr.), proizvodnja papira; visoka (medicinska) tehnologija. Zbog blizine podmorskih crpilišta nafte i prirodnoga plina razvio se uslužni sektor za naftnu industriju. Trgovačka (promet 2,0 milijuna tona, 2012) i putnička luka. Međunarodna zračna luka (4,2 milijuna putnika, 2012). – Grad je pod imenom Nidaros osnovao na mjestu sela Kaupangr 997. norveški kralj Olav I. Tryggvason (955–1000) kao vojno uporište i kraljevsku rezidenciju. Od 1152. do 1537. bio je sjedište katoličke nadbiskupije; do 1217. prijestolnica Norveške. Jedno je od najvažnijih hodočasničkih mjesta (u Trondheimu je pokopan Olav II. Haraldsson, svetac zaštitnik Norveške). Budući da je bio građen od drva, više je puta teško stradavao u požarima; osobito teško stradao 1651. u požaru koji je uništio više od 90% gradske površine. Godine 1658–60. i 1716–18. pod švedskom, a za II. svjetskog rata (1940–45) pod njemačkom okupacijom.
