tranzicija (lat. transitio), prijelaz.
1. U užem smislu, društvena preobrazba bivših komunističkih zemalja, glavne sastavnice koje su razvoj pluralističke demokracije i tržišne ekonomije. Neki autori (npr. ekonomist J. Kornai) smatraju da nikada prije nije došlo do takve mirne, nenasilne, brze i sveobuhvatne preobrazbe društva, što ju čini jedinstvenim događajem u ljudskoj povijesti. Unatoč općoj pozitivnoj ocjeni, tranzicija nije bila lišena društv. proturječja, osobito u dijelu tranzicijskih zemalja. Njezina ekonomska i socijalna cijena očituje se u velikom padu BDP-a, porastu nezaposlenosti, socijalne nejednakosti i siromaštva, negativnoj javnoj ocjeni procesa privatizacije te drugim društvenim konfliktima i ratu. U slučaju Rusije i nekih drugih država nastalih raspadom SSSR-a može se govoriti i o potpunom socijalnom kolapsu u 1990-ima. Mnogi autori govore o dobitnicima (većinom mlađa, obrazovanija populacija) i gubitnicima tranzicije (stariji, nezaposleni, slabije obrazovani, koji se nisu mogli prilagoditi novim okolnostima). Osobitost je tranzicije da se ona zbivala u uvjetima brzih globalnih društvenih promjena te pod utjecajem brojnih međunarodnih, ponajviše financijskih agencija (osobito Svjetske banke i Međunarodnoga monetarnog fonda), koje su bitno utjecale na ključne ekonomske i socijalne reforme. Od druge polovice 1990-ih na tijek i sadržaj tranzicije sve više utječe proces pridruživanja Europskoj uniji, odnosno proces europeizacije, posebice u zemljama koje su članicama EU-a postale u 2000-ima, pa se može reći da su u njima specifično tranzicijski problemi (razvoj demokracije, tržišta, institucija pravne države i sl.) zamijenjeni uobičajenim društvenim razvojnim problemima s kojima se nose i druge zemlje.
2. Vrsta supstitucijskih mutacija, u kojima je jedan par baza DNA zamijenjen drugim. Kod tranzicije je purinska baza (adenin, gvanin) uvijek zamijenjena purinskom bazom, a pirimidinska baza (citozin, timin) pirimidinskom bazom. (→ transverzija)
