Transilvanija (Erdelj i Sedmogradska, rum. Transilvania, Ardeal, madž. Erdély, njem. Siebenbürgen), povijesna pokrajina u Rumunjskoj. Obuhvaća današnja administrativna područja Alba, Arad, Bihor, Bistriţa-Năsăud, Braşov, Caraş-Severin, Cluj, Covasna, Hargita, Hunedoara, Maramureş, Mureş, Sălaj, Satu Mare, Sibiu i Timiş. Čini je brežuljkasti, do 800 m visok Transilvanski ravnjak, koji je na istoku omeđen pristrancima Istočnih Karpata, na jugu pristrancima Južnih Karpata (Transilvanske Alpe), a na zapadu Zapadnorumunjskim gorama (Bihor, Erdeljsko rudogorje; rumunjski ga geografi obično zovu Zapadnim Karpatima). Klima je kontinentalna. Zimi se često javlja inverzija temperature. Rijeke pripadaju porječju Dunava; najveće su Olt (pritok Dunava), Mureş i Someş (pritoci Tise). Transilvanija je poljoprivredno područje s vrlo razvijenom industrijom. Ležišta lignita (Petroşani), željezne rude (Ghelari), olova, mangana, zlata, bakra, prirodnoga plina, sumpora i soli. Osobito je značajna metalurgija, strojarska, kemijska, drvna, tekstilna i prehrambena industrija. Najveća su industrijska središta: Hunedoara, Cluj, Sibiu, Tîrgu Mureş, Braşov i Turda. Poljoprivreda je intenzivna (kukuruz, pšenica, šećerna repa, duhan, lan, konoplja, voćarstvo i vinogradarstvo); u stočarstvu prevladava uzgoj goveda, ovaca i svinja. – Područje današnje Transilvanije bilo je naseljeno već u prapovijesti. Oko 300. pr. Kr. naselili su ju trački Dačani i Geti, a potom i Skiti. Za rimske vladavine (106–274) Transilvanija je uključena u provinciju Daciju i postupno romanizirana. Od III. st. zemlja je proživjela najezde Gota, Huna, Gepida (gepidsku su državu srušili Langobardi 567), Avara i Slavena. Kada je 802. Karlo I. Veliki uništio Avarski Kaganat, Transilvanija je potpala na kratko vrijeme pod bugarsku vlast, a onda pod vlast Madžara, koji su na to područje prodrli potkraj IX. st. Kralj Ladislav I. Arpadović (Sveti) uže ju je povezao s Ugarskom u drugoj polovici XI. st. U XIII. st. u zemlju su se naselili rudari Sasi. U okviru Ugarske Transilvanija je imala određenu autonomiju pod knezovima (vojvodama), koje su imenovali hrvatsko-ugarski kraljevi. Iskoristivši prilike nakon Mohačke bitke (1526), transilvanski su knezovi stekli gotovo neovisan položaj. Knez Ivan Zapolja bio je čak izabran za hrvatsko-ugarskoga kralja kao protukandidat Ferdinandu I. Habsburškomu; morao je, međutim, tražiti osmansku zaštitu da bi se održao. Za vladavine njegova sina Ivana Žigmunda (1540–70) Transilvanija je postala neovisna velika kneževina pod zaštitom Habsburgovaca. Vlast u zemlji bila je u rukama sekeljskih (madž. Székely, Szekler; vjerojatno ostatci turkijskih skupina i transilvanskih starosjedilaca), ugarskih i saskih staleža koji su birali kneza iz redova domaćih velikaških obitelji (Báthory, Bocskay, Bethlen, Rákóczy). Budući da su Habsburgovci u Transilvaniji, toj u XVI. st. izrazito protestantskoj zemlji, nastojali svim silama provesti protureformaciju, buknula su dva velika ustanka plemstva (1604–06. pod Istvánom Bocskayem i 1619. pod G. Bethlenom). Za kneza Mihajla I. Apafija (1661–90) Transilvanija je sasvim potpala pod utjecaj Osmanskoga Carstva. Još tijekom Velikoga (Bečkoga) rata za oslobođenje (1683–99) transilvanski knez Apafi zatražio je zaštitu rimsko-njemačkog cara Leopolda I., koji je 1691. proglasio Transilvaniju krunskom zemljom Habsburgovaca. Taj položaj Transilvanija je zadržala sve do 1848., kada su madžarski revolucionari na svom saboru u Cluju (Kolozsvár), unatoč protivljenju Rumunja i Sasa, proglasili njezino priključenje Ugarskoj. Pošto je madžarska revolucija bila 1849. ugušena, Transilvanija je bila ponovno proglašena krunskom zemljom. Taj položaj zadržala je sve do 1867. kada je, nakon Austro-ugarske nagodbe, bila predana Ugarskoj. Taj je događaj imao za posljedicu jačanje madžarske narodne svijesti te uvođenja madžarskog jezika u urede, sudstvo i škole. Premda se madžarizaciji oduprlo mlado rumunjsko građanstvo, taj je proces trajao sve do propasti Austro-Ugarske potkraj I. svjetskog rata (1918). Tada su Transilvanijom zavladali Rumunji, a mirom u Trianonu 1920. ona je bila dodijeljena Rumunjskoj. Bečkom arbitražom sile Osovine dodijelile su 30. VIII. 1940. sjeverozapadni dio Transilvanije Madžarskoj. Tijekom II. svjetskog rata 1944. sjeverozapadnu Transilvaniju osvojila je sovjetska armija i predala ju rumunjskoj upravi. Pariškim mirom 1947. Transilvaniju je ponovno u cjelini dobila Rumunjska. Rumunjskim ustavom od 1952. priznata je u srednjoj Transilvaniji autonomna madžarska pokrajina, naseljena Madžarima, sa sjedištem u Tîrgu Mureşu.
