Toynbee [ti'nbi:], Arnold Joseph, britanski povjesničar (London, 14. IV. 1889 – York, 22. X. 1975). Diplomirao 1911. na koledžu Balliol, na kojem je od 1912. bio asistent. Potom je radio kao profesor bizantske i suvremene grčke povijesti na Londonskom sveučilištu (1919–24) te kao profesor međunarodne povijesti na London School of Economics i kao direktor u Kraljevskom institutu za međunarodne odnose u Londonu (1925–56). Godine 1919. i 1946. sudjelovao je kao član britanskog izaslanstva na mirovnim konferencijama u Parizu. Njegovo je životno djelo Proučavanje povijesti (A Study of History, I–XII, 1934–61) u kojem je, razlikujući 26 civilizacija, pokušao prikazati univerzalnu koncepciju povijesti. Civilizacija, po njem, nastaje iz jednostavnih društava u borbi s prirodnim preprekama (Egipat u borbi sa sušom), kao posljedica dodira s drugim civilizacijama ili raspada prethodne civilizacije (kršćanska civilizacija iz ruševina antičkog svijeta), a propada dekadencijom »kreativne manjine« koja ju vodi. Osim toga, smatrao je da veličina civilizacije ovisi o njezinoj sposobnosti da se prilagodi ambijentu i odgovori na izazove. Ostala značajnija djela: Zapadno pitanje u Grčkoj i Turskoj (The Western Question in Greece and Turkey, 1922), Civilizacija na kušnji (Civilization on Trial, 1948), Helenizam (Hellenism, 1959), Hanibalovo naslijeđe (Hannibal’s Legacy, 1965).
