STRUKE:

Tomislav

Tomislav, hrvatski vladar približno od 910. do 928. Njegovo podrijetlo nije poznato, ali je vjerojatno potjecao iz dinastije Trpimirovića. Između prvoga spomena Tomislava i posljednjega njegova prethodnika Muncimira proteklo je gotovo dvadeset godina pa se ne može tvrditi da je Tomislav izravno naslijedio Muncimira. Toma Arhiđakon zabilježio je da je Tomislav bio knez (dux) 914. god., što je jedini potpuno pouzdani podatak o njem. Ostali podatci potječu iz potonjih ili nepotpuno pouzdanih izvora. Na temelju djela Historia salonitana maior (XVI–XVII. st.), koje sadrži bilješke o splitskim crkvenim saborima 925. i 928., te pisma papa Ivana X. i Lava VI., zaključuje se da je Tomislav bio prvi hrvatski vladar koji je koristio naslov kralja (rex), te da je upravljao dalmatinskim gradovima i otocima, koji su inače bili u vlasti Bizanta. No Tomislav se spominje samo u svezi s prvim saborom, pa se ne zna je li pribivao i drugomu, na kojem je bila ukinuta Ninska biskupija, i je li tada još uopće bio živ. Djelo poznato kao hrvatska redakcija Ljetopisa Popa Dukljanina (Kraljevstvo Slavena) uopće ne spominje Tomislava, ali ga sam Ljetopis navodi kao vladara koji je uspješno ratovao protiv Madžara, što je vrlo nepouzdan podatak s obzirom na niz nepoznanica vezanih uz nastanak djela i potpuno izmišljenu vladarsku genealogiju u njem. Mletački kroničar A. Dandolo piše, naprotiv, o uspješnim madžarskim provalama u Hrvatsku 914. i 921. god. Bizantski izvori uopće ne spominju Tomislava, ali govore o pobjedi Hrvata nad Bugarima pod njihovim vojskovođom Alogoboturom u doba kada je Tomislav još mogao biti živ (927). Mir s Bugarima bio je sklopljen za vladavine Trpimira II., Tomislavova nasljednika. Konstantin VII. Porfirogenet piše u djelu O upravljanju carstvom o velikoj vojnoj snazi Hrvatske, ali ne spominje Tomislava, nego samo njegove nasljednike. Ivan Lučić-Lucius odbacivao je vijesti iz Historia salonitana maior kao falsifikat, a prvim hrvatskim okrunjenim kraljem smatrao je Stjepana Držislava. Tek u XIX. st. F. Rački i I. Kukuljević Sakcinski pišu o Tomislavu kao prvome hrvatskom kralju, koji se okrunio 925. nakon pobjeda nad Madžarima i Bugarima. Slobodno protumačivši podatke iz Ljetopisa Popa Dukljanina, Kukuljević je stvorio tezu o Tomislavovoj krunidbi na Duvanjskom polju. Hrvatski su povjesničari toga doba većinom prihvatili mišljenje o krunidbi 925., pa je 1925. bila organizirana velika proslava tisućite obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva. U mnogim su mjestima s hrvatskim stanovništvom bile postavljene spomen-ploče, a u zagrebačkom parku Maksimir podignuta je mogila od zemlje donesene iz svih hrvatskih krajeva. Odluka o podizanju spomenika, radu R. Frangeša-Mihanovića, nije bila provedena sve do 1947. Ime Duvna promijenjeno je u Tomislavgrad, ali je povod bilo rođenje Tomislava, sina kralja Aleksandra Karađorđevića. Kult Tomislava kao prvog okrunjenoga hrvatskoga kralja održao se unatoč potonjim kritičkim osvrtima hrvatskih povjesničara na historiografska tumačenja XIX. st. Tijekom 1990-ih kult je dobio novi zamah poglavito u BiH, gdje je 1998. u Čapljini podignut još jedan spomenik Tomislavu, rad P. Barišića. Tomislavu je posvećen jedan oratorij (autor Davor Bobić), prikazivali su ga mnogobrojni hrvatski slikari, a prikazan je i na novčanici od 1000 kuna.

Tomislav. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 16.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=61717>.