tjesnaci, dijelovi morske površine koji leže između dva kopna i spajaju dva mora. Mogu biti široki od nekoliko desetaka metara do stotinjak kilometara. Nazivaju se i morskim tjesnacima, morskim prolazima, morskim kanalima, morskim vratima i sl. Važnost tjesnaca u uskoj je vezi s veličinom prometa na morskim prostranstvima što ih spajaju te s položajem u odnosu na najkraće pomorske rute. Plitki tjesnaci (npr. Palkov prolaz između Indije i Šri Lanke, dubok 2 do 15 m), bez obzira na položaj, često gube na važnosti jer su neprohodni za velike teretne brodove.
U međunarodnom pravu, tjesnaci su prirodni, uski dijelovi mora između dvaju dijelova kopna koji su podobni za plovidbu. Prema stvarnoj uporabi mogu biti nacionalni i međunarodni. Pravni je režim nacionalnih tjesnaca u granicama unutarnjih morskih voda uređen propisima obalne države, a u području teritorijalnog mora propisima internog i međunarodnog prava. Međunarodni tjesnaci služe međunarodnoj plovidbi između dvaju dijelova otvorenoga mora ili dvaju gospodarskih pojasa, ili između otvorenoga i teritorijalnog mora države koja nema obale na tjesnacu. Podvrgnuti su različitim pravnim režimima, ovisno o širini, geografskom položaju ili postojanju posebnih međunarodnih konvencija kojima je prolazak uređen u cijelosti (Bospor i Dardaneli) ili samo djelomično (Gibraltar, Magellanov prolaz). U međunarodnim tjesnacima brodovi uživaju pravo neškodljivoga prolaska, a u nekima pravo tranzitnoga prolaska. Pravni režim arhipelaških tjesnaca (Sundski prolaz između Jave i Sumatre) uređen je Konvencijom UN-a o pravu mora (1982).
