tjeskoba, složeno, neugodno čuvstvo bojazni, strepnje, napetosti i nesigurnosti, praćeno aktivacijom autonomnoga živčanoga sustava. Tjeskoba može biti pobuđena stvarnom ili predvidivom opasnošću, ali i nepoznatim i neprepoznatljivim uzrocima.
U filozofiji, tjeskoba se definira kao bezrazložni strah pred nadolazećim i nepoznatim, temeljni čovjekov otuđeni odnos prema svijetu, u kojem vladaju predmetni odnosi i u kojem on ono što mu je najbliže doživljava kao prijeteću daljinu. Zbog toga izvorno slobodni duh uvijek iznova zapada u tjeskobu kada biva prepušten slobodi oblikovanja vlastite egzistencije (S. Kierkegaard). U tom smislu on i svoj vlastiti bitak-u-svijetu doživljava kao tjeskobu, jer u njem samome sebi ostaje bezličan, predmetan i prosječan, izručen onom iskustvu ništavila koje tek čini pravu pretpostavku iskustva smisla vlastitoga bitka.