tipkovnica, ulazna naprava elektroničkog računala ili sličnog uređaja, koja u komunikaciji s računalom korisniku služi za unos slovnobrojčanih znakova; razgovorno tastatura. Osim računala, sastavni je dio mobitela, bankomata, numerički upravljanih strojeva i dr., a osim za upisivanje slovâ, brojaka ili drugih znakova, služi i za unošenje naredaba ili pomicanje pokazivača po zaslonu monitora. Sastoji se od osnovne ploče s tipkama. Pritiskom na željenu tipku s označenim znakom ili naredbom aktivira se električni prekidač koji u računalo šalje odgovarajući signal. Pojedine tipke imaju više pripadnih značenja od kojih se željeno pokreće u kombinaciji s nekom drugom tipkom, a značenja pojedinih tipaka (funkcijske tipke) mijenjaju se ovisno o programu ili želji korisnika. Raspored je tipaka ergonomski, a najčešće podržava pisanje objema rukama, što nije slučaj kod vrlo malih tipkovnica, koje se jednom rukom drže, a drugom se piše. Tipkovnica može biti ugrađena u računalo ili je samostalan uređaj, žično ili bežično spojen s računalom. Tipična tipkovnica osobnoga računala ima grupirane slovnobrojčane znakove, s rasporedom koji je u osnovi jednak onomu na negdašnjim pisaćim strojevima, a često se označuje slovima prvoga gornjeg reda (npr. QWERTY ili QWERTZ), već prema jeziku za koji je tipkovnica prilagođena. Iznad slovnobrojčanih znakova nižu se funkcijske tipke, dok su s desna tipke za upravljanje pokazivačem i nekim naredbama, te izdvojena dodatna numerička tipkovnica za unos brojaka i računskih operacija; kadšto se numerička tipkovnica izvodi i kao zasebna ulazna naprava. Postoje i tipkovnice posebne izvedbe, npr. oblikovane izrazito ergonomski, za Brailleovo pismo, sviranje glazbenih instrumenata. Danas postoje ili se razvijaju rješenja koja mogu djelomično ili potpuno zamijeniti ulogu tipkovnice, takvi su npr. ekrani osjetljivi na dodir.
