tetoviranje (njem. Tätowierung, das Tätowieren, prema engl. tattoo < tahitski tatau: tetovirani znak) (tatauiranje), oslikavanje ljudskoga tijela unošenjem neizbrisiva pigmenta pod kožu. U tradicijskim se kulturama pigment, najčešće crn ili cinober, pod kožu unosio s pomoću igle, trna ili nekoga zupčastoga pomagala. Također, provlačenjem obojenih niti kroz kožu ili usijecanjem trajnih brazgotina u kožu oštrim predmetima (npr. školjkama) te ispunjavanjem tih rana pepelom, muljem, drvenim ugljenom, čađom. Tetoviranje je bilo popraćeno različitim pravilima, ceremonijama i tabuima. Obično je započinjalo s nastupom puberteta, kada su se mladi ljudi inicirali u svijet odraslih. Tetovaže su osim estetske imale i druge funkcije, njima se npr. iskazivao društveni položaj, pripadnost određenoj društvenoj skupini (klanu, plemenu i sl.), često su imale magijsko-religijsko značenje, najčešće apotropejsko (trebale su tetoviranu osobu štititi od zlih sila i uroka), a u nekim se slučajevima uočava povezanost s totemističkim predodžbama. Klasično je područje tetoviranja Polinezija, a osim na Pacifiku, bilo je rašireno na Dalekom istoku, Australiji, Novom Zelandu, Africi i Americi. Najstariji tragovi tetoviranja nađeni su na egipatskim mumijama iz II. tisućljeća pr. Kr. U djelima Herodota, Strabona i Tacita spominje se tetoviranje u Tračana, Grka, Gala, Germana i Brita. Rimljani su tetovirali kriminalce i robove sve do prihvaćanja kršćanstva. U Europi se tetoviranje nanovo pojavilo u doba geografskih otkrića i prvih kontakata Europljana sa sjevernoameričkim Indijancima i Polinežanima, isprva uglavnom među određenim kategorijama ljudi ili profesijama, npr. zatvorenicima, vojnicima, mornarima. Danas je općeprihvaćen način ukrašavanja tijela. (→ bocanje)
