Abbe [a'bə], Ernst, njemački fizičar (Eisenach, 23. I. 1840 – Jena, 14. I. 1905). Doktorirao na Sveučilištu u Göttingenu 1861. Radio na Sveučilištu u Jeni (1863–91) te bio ravnatelj istraživačkog odjela i suvlasnik optičke tvrtke »Carl Zeiss« (od 1866).
Njegov rad u optici doveo je do znatnog poboljšanja kvalitete mikroskopa i drugih optičkih uređaja: unaprijedio je kondenzor, spravu koja se rabi za osvjetljenje mikroskopa (1870), refraktometar, kojim se određuje indeks loma malih količina tekućine (1871), apokromat, mikroskopsku leću koja u mikroskopu uklanja kromatsku aberaciju (1886), izgradio je dalekozor s prizmama za preokretanje slike i daljinomjerom (1895).
U teorijskom radu razvio je zakone nastanka slike nesvijetlih predmeta (1872) i pridonio razumijevanju granice razlučivosti mikroskopa (1873). Abbeov sinusni uvjet omogućava proračun najveće razlučivosti (difrakcijske granice): d = λ/2n sin θ, gdje je λ valna duljina svjetlosti, n indeks loma optičkoga sredstva između uzorka i objektiva, θ polovica kuta otvora leće, tj. najveći polukut stošca svjetlosti koji može ući ili izaći iz leće. Uveo je veličinu numerička apertura (NA = 2n sin θ), koja opisuje svojstva mikroskopa. Abbeov broj opisuje disperziju svjetlosti u optičkome sredstvu.
Osnovao je zakladu za istraživanje u znanosti Carl-Zeiss-Stiftung (1889), koja još uvijek djeluje, utemeljio je novine Jenaische Zeitung (1890), a u svojoj tvrtki pridonio poboljšanju uvjeta rada zaposlenika, uveo osmosatni radni dan i utemeljio mirovinski fond (1900). Bio je član Berlinske akademije znanosti (od 1896) i Akademije znanosti u Göttingenu (od 1901). Po njem su nazvani krater na Mjesecu (Abbe) i planetoid (5224 Abbe).
