Tarsus [tα'~] (Tarz), grad na rijeci Tarsus, u južnoj Turskoj (pokrajina Mersin); 238 276 st. (2010). U okolici ostatci grčkih terma i rimskog amfiteatra, a u gradu rimska vrata. Ljuštionice pamuka i tekstilna industrija. Prema predaji rodno mjesto sv. Pavla. – Područje današnjega grada bilo je naseljeno već u neolitiku. U starom vijeku pod vlašću Hetita (od XVI. do XIII. st. pr. Kr.), Asiraca (oko 700. pr. Kr.), domaćih vladara (VII. st. pr. Kr.), Babilonaca (VI. st. pr. Kr.), Perzijanaca (V. st. do 333. pr. Kr.), Makedonaca, Seleukida (312. do 102. pr. Kr.), Rimljana i Bizanta (395–613., 965–1081., 1137–98). Za bizantske vladavine značajno trgovačko-obrtničko i kulturno središte južnoga dijela Male Azije, te jedno od prvih središta kršćanstva. Poslije je bio pod vlašću Perzijanaca (613–710/711), Arapa (710/711–965), kraljeva Male Armenije (1081–1137. i 1198–1375), mameluka (1375–1517), Osmanskoga Carstva (1517–1831. i 1839–1922), egipatskoga potkralja Ibrahim-paše (1831–39) i Turske.
