Dalian [daliεn] (pinyin; tradicionalno Talien [talien], prije tradicionalno Lüta [lyta], odnosno pinyin Lüda [lyda]), grad i luka na južnome dijelu poluotoka i pokrajine Liaodong u sjeveroistočnoj Kini; 4 913 879 st. (2020). Nastao je spajanjem gradova Lüshun (Lüshunk’ou; japanski Ryojun, u zapadnjačkim dokumentima Port Arthur) i Talien (pinyin Dalian; japanski Dairen, ruski Daljni/Dalnji/Dal’nij) 1950. Dalian je važno financijsko (banke, burza), obrazovno i industrijsko središte sjeveroistočne Kine. Među mnogim sveučilištima ističu se tehnološko (osnovano 1949) i pomorsko (osnovano 1909). Razvijena je strojogradnja (najveće kineske tvornice za proizvodnju lokomotiva, dizala, dizalica), preradba nafte, metalurgija, automobilska, kemijska, tekstilna, elektronička, informatička, staklarska, prehrambena industrija. Najjače je kinesko brodograđevno središte. Luka smještena na obalama Žutoga mora (nova luka Dayaowan izgrađena je 1990-ih u zaljevu Dayao) najsjevernija je kineska luka koja se ne zaleđuje; ubraja se u najveće kineske i svjetske luke (ukupan promet 334,0 milijuna tona, 2021; kontejnerski promet iznosi oko deset milijuna TEU godišnje). Naftni terminal, među najvećima u Kini, povezan je naftovodom s ležištima nafte u unutrašnjosti (Daqing); ribarska luka. Međunarodna zračna luka (Dalian Zhoushuizi; oko 20 milijuna putnika godišnje). Dalian je poznato ljetovalište i turističko središte (osobito za turiste iz Japana, Južne Koreje i Rusije); termalni izvori. U okolici skijaški centri.
Od II. st. pr. Kr. Lüshun je bio trgovačka luka i polazišna točka kineskih vladara za vojne pohode na Koreju i Mandžuriju. Za vladavine dinastije Ming grad je u XV. st. bio utvrđen. Od 1860. Europljani su ga nazivali Port Arthur (prema engleskom časniku Williamu Arthuru koji je do ondje doplovio), a 1878. postao je glavna baza kineske ratne flote. Tijekom Japansko-kineskoga rata zauzeli su ga 1894. Japanci, ali su ga pod pritiskom Francuske, Njemačke i Rusije 1895. vratili Kini koja ga je, zajedno s okolnim područjem južnoga dijela poluotoka Liaodonga, 1898. dala Rusiji u 25-godišnji zakup. Za ruske vladavine bio je ratna luka i glavno rusko vojno-pomorsko uporište na Žutome moru. U obližnjem malom ribarskom mjestu Rusi su 1898. osnovali trgovačku luku i započeli plansku izgradnju grada koji su nazvali Daljni/Dalnji. Obje su luke od početka XX. st. željezničkom prugom spojene s ruskom Transsibirskom željeznicom. U Rusko-japanskome ratu (1904–05) Japanci su nakon duge opsade uspjeli u siječnju 1905. osvojiti oba grada koji su ostali pod japanskom vlašću (formalno u zakupu) sve do 23. VIII. 1945., kada ih je osvojila sovjetska Crvena armija. Za japanske je vlasti Daljni/Dalnji, preimenovan u Dairen, izgrađen u moderan grad s jakom industrijom (kemijska, brodograđevna) i prometnom lukom (druga iza Shanghaija). Prema sovjetsko-kineskom sporazumu Lüshun je pak postao zajedničko vojno-pomorsko uporište na razdoblje od 30 godina; upravu nad gradom sovjetska vojska predala je kineskoj vladi 1950. Iste su godine Lüshun i Talien 1950. administrativno spojeni u grad Lüta ili Lüda koji je 1981. preimenovan u Dalian.
