štuk (njemački Stuck < tal. stucco), smjesa sadre, smrvljena mramora, vapna i vode, koja se u žitku stanju lako oblikuje, brzo očvrsne, a zatim se polira, često boji i pozlaćuje. Najčešće se upotrebljava za arhitektonsku dekoraciju (štukatura: reljefi na zidovima, ukrasi na stropovima i svodovima, pročeljima i sl.), a od njega se oblikuju i djela pune plastike. Uporaba štuka bila je poznata već u starom vijeku u Mezopotamiji i Perziji. U Europi se štuk pojavio u antičkoj umjetnosti, upotrebljavao se u romanici i renesansi, a štuko dekoracija dosegnula je vrhunac u doba baroka i rokokoa, os. na području južne Njemačke. Štuk se često upotrebljavao u islamskoj umjetnosti, os. na stropovima i kapitelima (Alhambra). – Štukater, umjetnik, odn. obrtnik koji izvodi radove u štuku, izravno na građevini ili izrađuje pojedine dijelove, najčešće lijevanjem u kalupe, u radionici, i potom ih ugrađuje.
