Šri Lanka (singalski Śri Lanka Prajatantrika Samajavadi Janarajaya; tamilski Ilangai Jananayaka Socialista Kudiarasu), država na otoku Śri Lanki (Ceylon) u Indijskom oceanu, južno od Indije, od koje je odvojena prolazom Palk i zaljevom Mannar; obuhvaća 65 610 km².
Prirodna obilježja
Šri Lanka se sastoji od sr. ravnjaka s vrhovima Pidurutalagala (2524 m) i Adam’s Peak (2243 m). Prema obali ravnjak se spušta u primorsku ravnicu. Građen je pretežno od starih naslaga. Klima je tropska s prosječnom godišnjom temperaturom od 24,5 °C (na 1000 m apsolutne visine) do 27,3 °C (primorska ravnica). Godišnja količina oborina iznosi u jugoistočnim krajevima oko 5000 mm, a u sjevernima 1000 mm; izmjenjuje se jugozapadni kišni sa sjeveroistočnim suhim monsunom. Rijeke Mahawelli, Gala i Gelani obiluju vodom samo u kišno doba godine. Tropska je vegetacija vrlo bujna. Pješčane obale obrasle su mangrovama. Fauna je slična indijskoj.
Stanovništvo
Prema popisu stanovništva iz 2001. Šri Lanka je imala 18 732 255 st., a prema procjeni iz 2006. god. 19 886 000 st. ili 303,1 st./km². Stanovnici su Singalci (72,4%; uglavnom budisti), zatim Tamili (17,8%; pretežno hinduisti), Mauri (7,4%; uglavnom muslimani) i dr. (2,4%, 2000). Vjerski sastav stanovništva približan je etničkomu. Najbrojniji su budisti (76,7%), zatim muslimani (8,5%), hinduisti (7,9%), kršćani (6,8%) i dr. (0,1%). Porast stanovništva iznosi 0,9% (2000–05), a prirodni priraštaj stanovništva 1,22% ili 12,2‰ (2005), što upućuje na iseljavanje. Natalitet (18,8‰, 2005) je niži od svjetskog prosjeka (21,1‰), a jednako tako i mortalitet (6,6‰, 2005; svjetski prosjek 9,0‰); mortalitet dojenčadi iznosi 11,2‰ (2005). U dobi je do 14 god. života 27,9% st., u dobi od 15 do 59 god. 63,4% st., a u dobi iznad 60 god. 8,7% st. Očekivano trajanje života za muškarce iznosi 70,1 god., a za žene 75,3 god. (2003). U poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu zaposleno je 31,2% aktivnih stanovnika, u industriji, građevinarstvu i rudarstvu 21,3% te u uslužnim djelatnostima 47,5%. Od devet sveučilišta najstarija su u Colombu (osnovano 1870) i Peradeniyi (osnovano 1870); službeni su jezici singalski i tamilski, a razgovorni je jezik engleski. Glavni je grad Sri Jayawerdenepura (Jayewardenepura) Kotte (119 000 st., 2005; sjedište parlamenta), a najveći Colombo (652 000 st., 2005; sjedište vlade i suda); ostali su veći gradovi (2001): Dehiwala-Mount Lavinia (210 546 st.), Moratuwa (177 563 st.), Negombo (121 701 st.), Jaffna (118 224 st., 1981), Kandy (109 343 st.), Kalmunai (94 579 st.), Galle (90 270 st.), Batticaloa (80 313 st.); od ukupnoga stanovništva 21% živi u gradovima (2004).
Gospodarstvo
Početkom 2000-ih nastavljen je gospodarski rast, zasnovan na prehrambenoj i tekstilnoj industriji, graditeljstvu, telekomunikacijskome razvoju, bankarstvu i turizmu. Razorni tsunami potkraj 2004. izazvao je veliku gospodarsku štetu (procijenjena je na 1,2 milijarde USD) i smrt oko 40 000 ljudi (uz približno 500 000 raseljenih). Vrijednost BDP-a uvećana je sa 16,3 milijarde USD (2000) na 88 milijarda USD (2017), te 88,9 milijarda USD (2018); BDP po stanovniku iznosi oko 4100 USD (2018). U sastavu BDP-a (2017) vodeći je uslužni sektor (61,7%), potom slijede industrijski (30,5%) i poljoprivredni (7,8%). U industrijskoj ponudi prevladavaju proizvodi gumarske industrije, zatim cigarete, tekstil i odjeća, obuća, cement i telekomunikacijska oprema. Glavninu poljoprivredne ponude čine riža, čajevi, duhan, šećer, pšenica, začini, kokosov orah, mlijeko, govedina i riba. Od prirodnih bogatstava važnija su kamen, grafit, građevni pijesak, fosfati, riblji fond i hidroenergetski potencijali. Stopa nezaposlenosti je 4,4% (2017), a udjel siromašnoga stanovništva 4,1% (2016). Gospodarski su važne doznake zaposlenih u inozemstvu (najviše u Saudijskoj Arabiji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Kuvajtu), koje su tijekom 2002–18. prosječno iznosile oko 7,9 milijarda USD na godinu. Vrijednost izvoza 2017. bila je 11,3 milijarde USD, a uvoza 20,9 milijarda USD. Izvozi uglavnom tekstil, odjeću, čaj, začine, proizvode od gume i kokosa, drago kamenje, ribu i dr. Uvozi naftu i gorivo, vozila, strojeve i opremu, tekstil, građevni materijal, hranu i dr. Prema udjelu u izvozu vodeći su partneri SAD (24,6%), Velika Britanija (9%) i Indija (5,8%). Najviše uvozi iz Indije (22%), Kine (19,9%), Singapura (6,9%) i Ujedinjenih Arapskih Emirata (5,7%). Veličina je javnoga duga 79,1% BDP-a (2017).
Promet
Dobro je razvijen pomorski promet (glavne luke Colombo, Trincomalee i Galle); ukupan lučki promet 40,9 mil. t (2004). Međunarodne zračne luke Colombo (Kutunayake, Ratmalana), Trincomalee, Jaffna, Puttalam, Batticaloa). Šri Lanka ima 97 286 km cesta (78 802 km asfaltiranih, 2003) i 1449 km željezničkih pruga (2006).
Novac
Novčana je jedinica šrilanška rupija (SL Rs; LKR); 1 šrilanška rupija = 100 centa.
Povijest
Prvi tragovi ljudskoga djelovanja na području današnje Šri Lanke mogu se pratiti od kamenoga doba. U V. st. pr. Kr. na otok su se iz sjeverne Indije doselili Singalci te pritom uglavnom asimilirali starosjedilačko stanovništvo Vede. U III. st. pr. Kr. područje Šri Lanke bilo je uključeno u sastav samostalnoga kraljevstva Anuradhapura, za vladavine kojega su budizam i brahmanizam postali dominantnim religijama. Potkraj X. st. otok je bio uključen u carstvo dinastije Cola, čiji su vladari omogućili dolazak većih skupina Tamila na otok. Nakon oslobođenja otoka 1070. Singalci su središte kraljevstva premjestili u grad Polonnaruva. Početkom XIII. st. to se kraljevstvo raspalo na niz manjih singalskih kraljevstava, među kojima je najvažnije bilo kraljevstvo dinastije Dambadeniy (1255–1330), te poslije kraljevstvo Kandy. Tijekom XIV. st. južni dio otoka došao je pod vlast hinduističke države Vijayanagar, pod pokroviteljstvom koje je bilo osnovano neovisno Tamilsko Kraljevstvo. Suživot singalskih i tamilskih kraljevstava trajao je do 1505., kada su se na otok kao prvi Europljani iskrcali Portugalci te podignuli utvrđene faktorije. S vremenom su Portugalci podvrgnuli svojoj vlasti sva otočna kraljevstva osim Kandyja, koje je svoju neovisnost održalo i za nizozemske uprave nad otokom (1658–1796). Preotevši otok od Nizozemaca, Britanci su ga priključili svojim indijskim posjedima i vladali njime iz Madrasa. Pošto je ugovorom u Amiensu 1802. i formalno pripao Velikoj Britaniji, otok je dobio status krunske kolonije pod nazivom Ceylon (1802–1948). Kada je 1818. kraljevstvo Kandy priznalo britansku vlast, Britanci su zavladali cijelim otokom. Već potkraj XVIII. st. i u prvoj polovici XIX. st. izbilo je nekoliko antikolonijalnih ustanaka. U drugoj polovici XIX. st. bile su podignute velike plantaže čaja, kave i kaučuka, na kojima su, osim domorodaca, radnu snagu činili novodoseljeni Tamili iz Indije, Malajci i Kinezi. Pod utjecajem borbe za neovisnost Indije, potkraj XIX. st. na otoku se razvio pokret za neovisnost. God. 1919. osnovan je Ceylonski nacionalni kongres. Prema ustavu od 1931. Ceylon je dobio određenu autonomiju: Državno vijeće sa zakonodavnim i izvršnim funkcijama, koje se sastojalo od 3 službena člana, 8 članova što ih je postavljao guverner i 50 članova koji su bili birani po teritorijalnom principu (opće pravo glasa). Razmah borbe za neovisnost na Indijskom potkontinentu i današnjoj Šri Lanki primorao je Veliku Britaniju da 1946. donese novi ustav, prema kojem je britanski Ceylon dobio vladu s premijerom na čelu, a 1947., na temelju Ceylon Independence Act, status dominiona.
Neovisnost je proglašena 4. II. 1948 (državni naziv Cejlon zadržan je do 1972., kada je proglašena Republika Šri Lanka). Odnosi s Velikom Britanijom održani su članstvom u Commonwealthu (britanske vojne baze zatvorene su 1956–57). Prvi premijer, do 1952., bio je Stephen Senanayake (vođa konzervativne Ujedinjene nacionalne stranke – UNP; ponovno je vladajuća 1965–70). Članstvo u UN-u ostvareno je u prosincu 1955. Sredinom 1950-ih manjinski Tamili usprotivili su se političkoj prevlasti Singalaca te su započeli etnički sukobi (1956. singalski jezik bio je proglašen službenim uz prosvjede Tamila). Nakon izbora 1956. premijer je bio Solomon Bandaranaike (vođa socijaldemokratske Šrilanške stranke slobode – SLFP); ubijen je u atentatu 1959. Njegova udovica Sirimavo Bandaranaike postala je premijerka nakon izbora u srpnju 1960 (na vlasti do 1965; ponovno je bila premijerka 1970–77. i 1994–2000). Do čestih etničkih sukoba uz višegodišnje izvanredno stanje dolazilo je tijekom 1970-ih i 1980-ih. Među tamilskim pobunjenicima najsnažniji su postali Oslobodilački tigrovi tamilskog Eelama (LTTE, osnovan 1972); oni zahtijevaju vlastitu državu, a uporište im je u regiji Jaffna (dijelom ih podupire indijska savezna država Tamil Nadu). Nakon izbora 1977. premijer je bio Junius Richard Jayawardene (od 1973. lider UNP-a); ustavnim promjenama potkraj 1977. uveo je unitarni predsjednički sustav te u veljači 1978. postao predsjednik republike (bio je na položaju do siječnja 1989). Veće borbe s tamilskim pobunjenicima započele su 1983 (iz parlamenta je 1983. bila uklonjena Tamilska ujedinjena oslobodilačka fronta, osnovana 1976). Dogovor o tamilskoj autonomiji postignut je 1987., uz prisutnost indijskih mirovnih snaga (povučene su 1990). Sukobi su ubrzo bili obnovljeni, uz česte terorističke akcije LTTE-a (u svibnju 1993. bio je ubijen predsjednik Ranasinghe Premadasa; na vlasti je bio od početka 1989). Nakon izbora u studenome 1994. predsjednica je postala Chandrika Bandaranaike Kumaratunga (kći Solomona i Sirimavo Bandaranaike); ponovno je izabrana u prosincu 1999., kada je teško ranjena u atentatu (predvodila je SLFP; na vlasti je bila do studenoga 2005). Novo primirje s LTTE-om uspostavljeno je 2002., no nije se održalo. U tsunamiju u prosincu 2004. poginulo je oko 30 000 osoba. Od 19. XI. 2005. predsjednik je Mahinda Rajapaksa (vođa SLFP-a 2006–15); reizabran je u siječnju 2010. U vojnoj ofenzivi početkom 2009. poražene su snage LTTE-a (od sredine 1950-ih u sukobima je oko 70 000 ljudi poginulo i oko milijun ih je raseljeno). Tijekom 2015–19. predsjednik je bio Maithripala Sirisena (iz SLFP-a). Održano je političko suparništvo vodećih stranaka i njihovih koalicija – UNP pobjeđuje na parlamentarnim izborima 2001. i 2015., a SLFP na izborima 2004. i 2010. Ranil Wickremesinghe, vođa UNP-a od 1994., bio je premijer 2001–04. i 2015–19. U travnju 2019. oko 260 osoba poginulo je u bombaškim napadima u Colombu i drugdje (povezuju se s islamističkim terorizmom). Nakon pobjede na izborima u studenome 2019. predsjednik republike postao je umirovljeni visoki časnik Gotabaya Rajapaksa (kao kandidat Narodnoga fronta Šri Lanke, a podupro ga je i SLFP), te je za premijera imenovao svojeg brata i bivšega predsjednika Mahindu Rajapaksu (tijekom njegova dva predsjednička mandata 2005–15. Gotabaya Rajapaksa vodio je ministarstvo obrane). Sredinom ožujka 2022. u više gradova započeli su masovni protuvladini prosvjedi (potaknuti lošim ekonomskim stanjem, širenjem korupcije i dr.). Rezultirali su uvođenjem izvanrednoga stanja, zatvaranjem više stotina prosvjednika i s nekoliko poginulih, a u travnju 2022. i ostavkom vlade. U svibnju 2022. položaj premijera preuzeo je Ranil Wickremesinghe.
Politički sustav
Prema Ustavu od 3. IX. 1978 (izmijenjen amandmanima iz 2000) Šri Lanka je republika s predsjedničkim sustavom vlasti. Predsjednik republike državni je poglavar i vrhovni zapovjednik oružanih snaga. Biraju ga građani na općim, izravnim izborima, na mandat od 6 godina, a može biti biran najviše dva puta. Izvršnu vlast ima Vijeće ministara na čelu s premijerom, a kojega, između zastupnika u parlamentu, imenuje predsjednik republike. Predsjednik, na premijerov prijedlog, imenuje ministre, odnosno imenuje i raspušta vladu, koja je izvan ovlasti parlamenta. Zakonodavnu vlast ima jednodomni parlament s 225 zastupnika biranih na općim i tajnim izborima za mandat od 6 godina. Biračko je pravo opće i jednako, a imaju ga svi građani s navršenih 18 godina života. Najvišu sudbenu vlast ima Vrhovni sud, čije suce imenuje predsjednik republike. Administrativno se Šri Lanka dijeli na 8 pokrajina. Nacionalni blagdan: Dan neovisnosti, 4. veljače (1948).
Političke stranke
Ujedinjena nacionalna stranka (United National Party – akronim UNP), osnovana 1946., konzervativna je stranka. Osnovao ju je Stephen Senanayake, prvi premijer nakon neovisnosti 1948 (na položaju je bio do smrti 1952); njegov sin Dudley Shelton Senanayake vodio je stranku 1952–53. i 1956–73 (bio je premijer 1952–53., 1960. i 1965–70). Do kraja 1990-ih UNP je bio na vlasti u nekoliko mandata (1947–56., 1965–70., 1977–94); tijekom 1973–89. predvodio ga je Junius Richard Jayawardene (premijer 1977–78. i predsjednik republike 1978–89), a tijekom 1989–93. Ranasinghe Premadasa (premijer 1978–89. i predsjednik republike 1989–93). Od 1994. vođa je UNP-a Ranil Wickremesinghe (premijer 1993–94). Početkom 2000-ih UNP je organizirao koaliciju (od 2001. pod nazivom Ujedinjeni nacionalni front, a od 2015. Ujedinjeni nacionalni front za dobru vladavinu) s kojom je pobijedio na izborima 2001. i 2015., a R. Wickremesinghe je ponovno bio premijer (2001–04., 2015–19). Stranka je oslabljena uoči izbora 2020. kada većina njezinih zastupnika stvara novu stranku (Ujedinjenu narodnu snagu), a nakon izbora Wickremesinghe ostaje njezin jedini zastupnik (nakon masovnih prosvjeda i ostavke vlade 2022. opet postaje premijer). Stranka je članica Međunarodnoga demokratskog saveza. Stranka slobode Šri Lanke (Sri Lanka Freedom Party – akronim SLFP), osnovana 1951., stranka je lijevoga centra. Osnivač i prvi vođa stranke (do 1959) bio je Solomon Bandaranaike (premijer 1956–59); njegova supruga Sirimavo Bandaranaike vodila je stranku 1960–94 (bila je premijerka 1960–65., 1970–77. i 1994–2000), a zatim je na čelu stranke 1994–2006. bila njihova kći Chandrika Bandaranaike Kumaratunga (premijerka 1994. i predsjednica republike 1994–2005). Vodeća je parlamentarna stranka nakon izbora 2004. i 2010., a početkom 2000-ih premijeri iz njezinih redova bili su Ratnasiri Wickremanayake (2000–01., 2005–10) te Mahinda Rajapaksa (2004–05), koji SLFP predvodi 2006–15 (bio je predsjednik republike 2005–15). SLFP je bio na čelu koalicije Narodni savez 1994–2004., a potom koalicije Ujedinjeni narodni slobodarski savez (održala se do 2019). Od 2019. u sastavu je koalicije Narodni slobodarski savez Šri Lanke, koja na izborima 2020. osvaja natpolovičnu zastupničku većinu. Narodni front Šri Lanke (Sri Lanka People’s Front) osnovan je 2016. kao stranka lijevoga centra (nakon razlaza unutar SLFP-a i koalicije Ujedinjeni narodni slobodarski savez). Od 2018. predvodi ga bivši vođa SLFP-a i predsjednik republike M. Rajapaksa. Njegov je brat Gotabaya Rajapaksa kao stranački kandidat (podupro ga je i SLFP) pobijedio na predsjedničkim izborima 2019. te potom za premijera postavio M. Rajapaksu, koji na parlamentarnim izborima 2020. predvodi koaliciju Narodni slobodarski savez Šri Lanke i s njom osvaja natpolovičnu zastupničku većinu (ostavku na premijerski položaj dao je 2022). Ujedinjena narodna snaga (United People’s Power) stranka je centra koju je 2020. osnovao veći dio UNP-ovih zastupnika (priključuju joj se i neke druge stranke). Na izborima 2020. osvaja drugo mjesto i postaje vodeća u oporbi.
Književnost
U kulturnopovijesnom smislu, šrilanška je književnost dio književnosti koja je nastajala na Indijskom potkontinentu, a ostvarivala se na nekoliko jezika. Njezin je prvi jezik bio pāli, potom tamilski, singalski te engleski. Najranija je šrilanška književnost u prvom redu religijska: stvarali su ju budistički redovnici na pāliju. Nekadašnji je Ceylon mjesto na kojem je prvi put, u I. st. pr. Kr., zapisan budistički kanon (»Tri košare« – »Tipiṭaka«), te prostor na kojem se najdulje sačuvala theravadska tradicija, najbliža izvornim budističkim zasadama. Budistički su redovnici sastavili i dvije kronike: za otočnu povijest budizma značajna je kronika u stihovima iz IV. ili V. st. »Povijest otoka« (»Dīpavaṃsa«) te za povijest budizma općenito, »Velika povijest« (»Mahāvaṃsa«), autor koje je možda redovnik Mahānana iz VI. st. Pjesništvo na tamilskome (uz sanskrt najstariji književni jezik Indijskoga potkontinenta) cvalo je od najstarijega doba te se kao šrilanški tamilski pjesnik spominje Ealattu Poothanthevanar, čije su pjesme uvrštene u indijske tamilske tzv. sangamske antologije sastavljane od 100. pr. Kr. do 250. Šrilanška tamilska književnost bila je neodvojiva od svojega bogatoga indijskoga nasljeđa (→ indija, književnost, Književnost na dravidskim jezicima) sve do 1940-ih, kada su se pojavili tzv. obnoviteljski pisci (marumalarchi) koji su šrilanškoj književnosti nastojali dati prepoznatljiv pečat (npr. Dominic Jeeva, r. 1927; A. Kandasamy, Varadar i drugi). Proza se pod zapadnim utjecajem počela više njegovati od 1900-ih. Prvi značajan singalski prozaik, koji se smatra i nacionalnim šrilanškim piscem, bio je Martin Wickramasinghe (1890–1976), a pisao je o kolonijalnom dobu te društvenim promjenama (npr. romani »Seoska revolucija« – »Gamperaliya«, 1944; »Kraj jednoga doba« – »Yuganthaya«, 1948; »Zlokobno doba« – »Kaliyuga«, 1957). Na engleskom jeziku piše spisateljica Jean Arasanayagam (r. 1930), te svjetski poznat pisac, šrilanški Kanađanin M. Ondaatje (r. 1943), Romesh Gunesekera (r. 1954) i drugi.
Likovne umjetnosti
Prve umjetničke tvorevine na tlu Šri Lanke nastale su pod utjecajima iz Indije u II. tisućljeću pr. Kr. (kamene i keramičke statuete životinja i ljudi). Sakralno i javno graditeljstvo dijeli se na nekoliko razdoblja: Anuradhapura (III. st. pr. Kr. do XI. st.), Polonnaruva (XI–XIV. st.) i Kandy (XV. st. do kolonijalnoga razdoblja 1815) te moderno doba. U prvim dvama razdobljima pod jakim indijskim utjecajem gradili su se monumentalni kameni budistički i brahmanistički samostanski kompleksi s hramovima (Ritigala, Mihintale, Dambulla) i raskošne kraljevske palače od kamena i opeke bogate arhitektonske dekoracije (npr. Parakramabahua I., vladao 1153–86. u Polonnaruvi). Iz razdoblja Kandy najznačajniji je budistički samostan i hram Dalada Maligava (Hram zuba; XVII. st.), koji je dijelom svjetske kulturne baštine UNESCO-a. Od XVI. st. u Šri Lanku su prodirali utjecaji iz Europe, isprva iz Portugala i Nizozemske, potom iz Engleske. Utvrde (najznačajnija u Galleu iz 1663., pod zaštitom UNESCO-a), crkve, sirotišta, rezidencije, vojarne, skladišta i sl. projektirali su strani graditelji s obilježjima europskih stilova (od kasne gotike, preko renesanse i baroka, do klasicizma i secesije). Najznačajniji je šrilanški suvremeni arhitekt bio Geoffrey Bawa (1919–2003), autor velikih jednostavnih građevina u modernom arhitektonskom stilu (Parlament u gradu Sri Jayewardenepura Kotte, 1982). Mnogobrojni kipovi i reljefi budističkih i hinduističkih božanstava izvodili su se od III. st. pr. Kr. najčešće u kamenu (često izravno u stijenama – golemi kip Bude iz Aukane, VIII. st.) i drvu, te sadri, kovini i bjelokosti. Tijekom stoljeća izrađivala se ugl. sakralna plastika za potrebe velikih samostana. U XX. st. suvremeni su se kipari oslanjali na tradiciju; glavni su predstavnici Tissa Ranasinghe (1925–2009), autorica stilizirane brončane plastike, Pushpananda Weerasinghe (1942–2006) i Sarath Chandrajeewa (r. 1955). Najstarije očuvane freske nalaze se na stijenama špiljskoga hrama u Sigiriyji (V. do VI. st.). Od VIII. do poč. XIX. st. izrađivale su se na zidovima hramova raskošne freske s temama iz Budina života. U XX. st. slikari na Šri Lanki i dalje su se oslanjali na tradiciju, ali su prihvaćali i europski način slikanja (npr. perspektivu). Glavni je predstavnik takva načina slikanja, tzv. teatralnog realizma, Maligawage Sarlis (1880–1955). Većina se slikara školovala na engleskim umjetničkim školama u domovini; prihvativši engleski akademski realizam, slikali su pretežito romantične krajolike i realistične portrete. Sredinom stoljeća slikari su prihvatili suvremene umjetničke smjerove, ali su, eksperimentirajući s njima, razvijali vlastite likovne stilske izraze. Na način stiliziranoga realizma bliskoga slikarstvu Ajante slikali su George Keyt (1901–93) i Justin Pieris Daraniyagala (1903–67). Raširena je proizvodnja umjetničkoga obrta (predmeti od zlata, srebra, kornjačevine).
