Škomrlj, Ika, hrvatska kostimografkinja (Zagreb, 13. VII. 1932 – Zagreb, 15. X. 2018). Diplomirala je 1956. scenografiju u klasi Kamila Tompe na Akademiji za kazališnu umjetnost (danas Akademija dramske umjetnosti) u Zagrebu. Ostvarila je niz kostimografija u operi, drami i baletu, posebice u zagrebačkom HNK-u (Eugène Ionesco, Ćelava pjevačica; William Shakespeare, Hamlet; Giuseppe Verdi, Krabuljni ples; Georges Bizet, Carmen; Gustav Mahler, Pjesme ljubavi i smrti; Pjotr Iljič Čajkovski, Pikova dama; Sergej Sergejevič Prokofjev, Pepeljuga), a surađivala je i s drugim zagrebačkim kazalištima i skupinama (Zagrebačko kazalište mladih, Komedija, Gradsko dramsko kazalište »Gavella«, Histrioni, Lapsus teatar, Teatar &TD, Studio za suvremeni ples, Mala scena, Kazalište Trešnja i dr.) te kazalištima i festivalima diljem Hrvatske (Kazalište Marina Držića u Dubrovniku, HNK u Varaždinu, HNK u Osijeku, HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, Dubrovačke ljetne igre). Niz kostimografija osmislila je u suradnji s Dianom Kosec-Bourek (Edmond Rostand, Cyrano de Bergerac; Miroslav Krleža, Vučjak; S. S. Prokofjev, Romeo i Julija). Odlikuje se izrazitim smislom za etnografski i povijesno obilježene kostime, a u njezinim kostimima uvijek dolazi do izražaja karakter lika koji ga nosi, što je došlo do izražaja i u njezinim povremenim filmskim kositmografijama – Družba Pere Kvržice (Vladimir Tadej, 1970) i Zlatnom arenom za kostimografiju nagrađen film Glembajevi (Antun Vrdoljak, 1988., i TV serija 1990). Radila je i na televiziji (TV serija Prosjaci i sinovi, A. Vrdoljak, 1972., prikazana 1984). Dobitnica je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 2003.
