Šebalj, Ivo, hrvatski slikar (Zagreb, 25. VI. 1912 – Zagreb, 20. II. 2002). S prekidima studirao na Akademiji u Zagrebu 1934–42 (M. Tartaglia). Bio službenik (1930–47), potom profesor na Školi primijenjene umjetnosti (1954–61) i Akademiji likovnih umjetnosti (1961–78) u Zagrebu. Počeo izlagati tek 1970. Njegovo djelo, nastalo izvan tijekova domaće tradicije, hermetička je rekapitulacija slikarskoga modernizma XX. stoljeća (P. Picasso, F. Bacon) i dubuffetovske stilistike. Manji broj motiva (soba, portret, slikar i model, ženski aktovi, pušač) svodio je na subjektivni znak i ekspresivnu poruku, os. u ciklusu Moj doživljaj ulaska okupatora u Zagreb (1976–79). Autor blizak poetici apstraktne lirike; slikar osebujna crteža i kolorizma (isprva tamne game gustih namaza i naglašene fakture, potom istančanih nijansa čistih tonova boje). Crtao i slikao u svim razdobljima svojega stvaralaštva tušem, temperom, uljem i pastelom, često ih miješajući međusobno. Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1987).
