Šantić, Aleksa, srpski književnik (Mostar, 27. V. 1868 – Mostar, 2. II. 1924). Polazio Trgovačku školu u Ljubljani, radio kao trgovac u Mostaru, potom se posvetio književnosti i kulturnoj djelatnosti; bio je urednik časopisa Zora. Pisao neoromantičarsku ljubavnu, pejzažnu i zavičajnu liriku elegična tona u rasponu od idiličnih ugođaja slika djetinjstva do turobnih, a sporadično i socijalno-kritičkih slika suvremenosti. Napisao je i dvije uspjele jednočinke u stihu, Pod maglom (1907) i, prema motivima narodne balade, Hasanaginicu (1911). Ljubavnim pjesništvom nastalim pod utjecajem muslimanske narodne pjesme stekao je trajnu popularnost i status barda srpskoga te bosanskohercegovačkoga pjesništva orijentalnoga ozračja. U rodoljubnom pak pjesništvu služio se njegoševskom stiliziranom frazom u maniri devetnaestostoljetne sentencioznosti i patosa. S njemačkoga prevodio H. Heinea i F. Schillera. Pjesme je skupio u više izdanja zbirke Pjesme (1891., 1901., 1908., 1918) te u zbirci Na starim ognjištima (1913).
