Šalda [ša'~], František Xaver, češki književnik i književni teoretičar (Liberec, 22. XII. 1867 – Prag, 4. IV. 1937). Profesor romanskih književnosti na Karlovu sveučilištu u Pragu. Utemeljio je modernu češku književnu kritiku, koju je smatrao umjetničkom djelatnošću estetski i teorijski istovrijednom književnom stvaranju. Kritičku djelatnost nastojao je prilagoditi poetološkim paradigmama primarne književne produkcije; dao je dragocjen prilog razumijevanju onodobnih čeških književnih strujanja, od moderne do avangarde. Pisao je pjesme, drame, romane, eseje, kritike, monografije, studije o likovnoj umjetnosti i filozofiji. Izdavao je vlastiti književni časopis (Šaldův zápisník, 1929–37). Djela: književne kritike i eseji Moderna češka književnost (Moderní literatura česká, 1909), Duša i djelo (Duše a dílo, 1913., ²1918), Umjetnost i religija (Umění a náboženství, 1914), O najmlađoj češkoj poeziji (O nejmladší poezii české, 1928); zbirka pripovijedaka Život ironijski i druge priče (Život ironický a jiné povídky, 1912); romani Lutke i poslenici Božji (Loutky a dělníci boží, 1917), Mácha sanjar i buntovnik (Mácha snivec a buřič, 1936); drame Povorke (Zástupové, 1921), Dijete (Dítě, 1923), Pohod protiv smrti (Tažení proti smrti, 1926).
