Šalamun, Tomaž, slovenski pjesnik (Zagreb, 4. VII. 1941 – Ljubljana, 27. XII. 2014). Završio studij povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Ljubljani (1965). Predstavnik je slovenskog avangardnoga pjesništva temeljena na iskustvima semantičkoga konkretizma, reizma, ludizma, slobodne asocijativnosti metafora i slika (Poker, 1966; Smisao pelerine – Namen pelerine, 1968; Hodočašće za Maruškom – Romanje za Maruško, 1971; Bijela Itaka – Bela Itaka, 1971; Amerika, 1972; Arena, 1973; Sokol, 1974; Imre, 1975; Druidi, 1975; Turbine, 1975; Praznik, 1976; Zvijezde – Zvezde, 1977; Metoda anđela – Metoda angela, 1978; Povijest je svjetla narančasta – Zgodovina svetlobe je oranžna, 1979; Tragovima divljači – Po sledeh divjadi, 1979; Maske, 1980; Balada za Metko Krašovec, 1981; Glas, 1983; Sonet o mlijeku – Sonet o mleku, 1984; Soy realidad, 1985; Ljubljansko proljeće – Ljubljanska pomlad, 1986; Mjera vremena – Mera časa, 1987; Živa rana, živi sok, 1988; Dijete i jelen – Otrok in jelen, 1990; Ambra, 1995; Knjiga za mojega brata, 1997; Crni labud – Črni labod, 1997; Kaj je kaj, 2005). Prevodio je s engleskoga, francuskog i španjolskog jezika.
