svinjogojstvo

svinjogojstvo, grana stočarstva koja se bavi uzgojem svinja. Europska divlja svinja (Sus scrofa ferus) udomaćila se na prostoru Male Azije i Grčke prije oko 9000 god., a na prostoru Vijetnama i juž. Kine pripitomljena je azijska divlja svinja (Sus vittatus). Do kraja sr. vijeka svinje su bile držane bez dodatne prehrane, jer su tijekom cijele godine nalazile dovoljno hrane. Ispod duboka snijega hranile su se, na području Hrvatske poglavito, plodovima hrasta, bukve i kestena. U Hrvatskoj, u Turopolju, svinjogojstvo bez dodatne prehrane zadržalo se do II. svj. rata, a nakon sezonskoga proljetnog prasenja ostavljalo se s krmačom 2 do 3 praseta koja su se othranila bez dodavanja hrane. Sve do druge pol. XIX. st., na području Hrvatske svinje su imale samo proljetno prasenje i uzgojilo bi se samo nekoliko prasadi godišnje po krmači. Nakon ukidanja kmetstva 1848. i rješavanjem imovinskih prava nad šumama i pašnjacima u svinjogojstvu su nastale značajne promjene. Krmače se prase dva puta godišnje, poč. veljače i u kolovozu, uz značajnu prehranu kukuruzom i graškom. To je doba kada je u ratarstvu razvijen tropoljni plodored pa proizvodnja kukuruza i graška nadmašuju potrebe ljudske prehrane. U takvu svinjogojstvu jedna obitelj (u kojoj su bila radno sposobna dva naraštaja) mogla je obaviti sve potrebne poslove oko držanja 20 krmača i tova njihova pomlatka. Poč. druge pol. XX. st. počela su velika ulaganja kapitala u svinjogojstvo, za objekte i opremu. Uz nabavu hrane od industrije stočne hrane i kupovinom krmača za proizvodnju od selekcijskih kompanija, jedna obitelj može držati oko 300 krmača uz tov njihova pomlatka. Na uloženu 1 novčanu jedinicu oprihođuje se približno 1,2 novčanih jedinica, ali obitelj ima prihod od približno 150 000 eura. Optjecaj kapitala jako se ubrzao. Tovljenici se isporučuju već s 5 mjeseci starosti, a kupljena hrana nije opterećena kamatama duže od 4 mjeseca. Prestrukturiranje u svinjogojstvu odvijalo se jako brzo pa su ga manje razvijene zemlje, među kojima je i Hrvatska, teško slijedile, i postale su uvoznicima svinja i svinjskoga mesa po nižim cijenama nego što ga je moguće proizvesti u tehnološki i organizacijski zaostalijem vlastitom svinjogojstvu.

Proizvodnja i udjel svinjskoga mesa u Hrvatskoj

U Hrvatskoj, kao i u Europi te zemljama Dalekog istoka, najveća je potrošnja svinjskoga mesa. Osobito su tražene prerađevine, te sušeno i usoljeno svinjsko meso. God. 2005. potrošnja svježega mesa po stanovniku iznosila je 50,88 kg, od toga je svinjetina činila 18,09 kg. Sušenoga, konzerviranog i usoljenog mesa u Hrvatskoj, iste godine, po stanovniku je bilo potrošeno 16,18 kg. Kako nema evidencije od koje se vrste životinja proizvodi sušeno, usoljeno i konzervirano meso, gruba je procjena da je u takvim proizvodima oko 80% svinjetine. (→ svinja, domaća)