Stjepan II.

Stjepan II., hrvatski kralj od 1089. do 1090. Posljednji predstavnik dinastije Trpimirovića. Sin ubijenoga Gojslava II. i sinovac kralja Petra Krešimira IV. Neko je vrijeme vladao kao njegov suvladar. Oko 1070. povukao se u samostan sv. Stjepana de Pinis kraj Splita. Nakon smrti kralja Zvonimira (1089) protivnici Zvonimirove udovice Jelene izabrali su ga za hrvatskoga kralja. Iste godine održao je sabor u Šibeniku te je potvrdio ispravu kralja Zvonimira o dodjeli zemljišta u Lažanima redovnicama samostana sv. Benedikta u Splitu. Poznato je također da je 1089/90. bio prisutan na sudištu koje je splitski nadbiskup Lovro, zajedno s ostalim biskupima, vodio u vezi sa sporom između Neze Madijeve i njezine nećakinje opatice Čike. Stjepanova vladavina obilježena je slabljenjem središnje kraljevske vlasti pa se drži da je upravo u to doba došlo do osamostaljenja područja južno od rijeke Žrnovnice kojim je vladao kralj Slavac, koji je samo formalno priznavao vrhovništvo hrvatskoga kralja. Stjepan II. umro je bez nasljednika, čime je bilo otvoreno pitanje preuzimanja hrvatskoga prijestolja, što je rezultiralo dolaskom Arpadovića na hrvatsko prijestolje.