stjenice (raznokrilaši; Heteropteroidacea), kukci iz nadreda polukrilaša (Hemipteroida) dugih 1 do 16 mm. Prednja su im krila u osnovi kožnata, hitinizirana, a pri vrhu tanka, opnasta i savitljiva, znatno se razlikuju od stražnjih i tvore tzv. polupokrilje ili hemielitre. Kod nekih stjenica krila su reducirana, pa se zato nazivaju i polukrilci. Rilce je člankovito, podvinuto pod prsa. Usni je aparat prilagođen bodenju i sisanju. Stjenice (osim vodenih oblika) imaju karakteristične smrdljive kožne žlijezde. Hrane se biljnim sokovima, a parazitski oblici krvlju životinja i čovjeka. Neke su stjenice prijenosnici uzročnika opasnih bolesti. Poznato je oko 30 000 vrsta. Od vodenih štipavica (Nepidae) najpoznatija je vodena štipavica (Nepa rubra), a od vodenih stjenica (Naucoridae) modra nauznačarka (Notonecta glauca), koja pliva »leđno«. Od kopnenih predstavnika tu su štitaste stjenice (Pentatomidae) s predstavnikom smrdibubom ili smrdljivim listarom (Pentatoma rufipes), koji se zadržava na plodovima bilja. Vatrene stjenice (Pyrrhocoridae) nemaju krila, a čest je beskrilni opančar ili vatrena stjenica (Pyrrhocoris apterus). Na površini voda stajaćica zadržavaju se barske skakalice (Gerridae), poput obične skakalice (Hydrometra stagnorum). Od parazitskih je oblika (Cimicidae) najčešća obična stjenica (Cimex lectularius), koja se danju zavlači u skrovita mjesta, pod drvene okvire i pukotine u zidu, a noću izlazi i napada čovjeka i životinje sišući im krv. U trop. krajevima prenosi tešku zaraznu bolest kala-azar (→ lišmenijaze). Bez hrane može izdržati i pola godine. Ispod 15 °C zapada u mirovanje. U lastavičja gnijezda zavlači se Cimex hirundinis, a šišmiše napada Cimex pipistrelli.
