staklena vlakna, umjetna vlakna dobivena iz rastaljenoga stakla (taline) izvlačenjem niti i namatanjem na brzorotirajući valjak (filamentna vlakna) ili centrifugalnim postupkom uz puhanje stlačenim zrakom (kratka vlasasta vlakna). Rabi se staklo različitih vrsta i svojstava koja su posljedica kem. sastava, odnosno specifičnog udjela pojedinih oksida. Ovisno o vrsti i svojstvima stakla, ono se označava slovnom oznakom. AR-staklo je, zahvaljujući povećanom udjelu cirkonijeva oksida, otporno na alkalije pa se od njega proizvode vlakna za armiranje betona; C-staklo je otporno na kemikalije te se upotrebljava za proizvodnju mikrovlakana za primjenu u kemijskoj industriji; za D-staklo tipičan je određeni udjel borova oksida, a uz kemijsku i toplinsku otpornost takva vlakna pokazuju i posebna dielektrična svojstva; E-staklo ima velik električni otpor; vlakna od S-stakla i HS-stakla odlikuju se velikom čvrstoćom, a jedino vlakna od M-stakla, koje sadrži berilijev oksid, imaju visoki modul elastičnosti.
Staklena vlakna općenito su čvrsta, negoriva, većinom otporna na kemikalije i dobrih izolacijskih svojstava, ali kruta i krta; savitljivost nužna za tekstilnu preradbu i raznoliku primjenu postiže se velikom finoćom niti (promjer manji od 40 μm, a kod mikrovlakana iznosi i samo nekoliko nanometara). Obično se razvrstavaju prema području primjene i njime uvjetovanim morfološkim značajkama. Tekstilna staklena vlakna uglavnom se rabe za raznovrstan tehnički tekstil, a proizvode se kao vlasasta (tj. malih duljina) ili filamentna (neograničene duljine). Od vlasastih se vlakana proizvodi predena pređa za tkanje i pletenje ili se takva vlakna izravno prerađuju u netkane tekstilije različitih vrsta (filtri, staklena vuna, filc i sl.). Od filamenata promjera 7 do 27 μm pretežno se izrađuje neuvijena multifilamentna pređa (tzv. roving) za ojačavanje kompozita. Izolacijska staklena vlakna uglavnom se proizvode od E-stakla i D-stakla i prerađuju se u netkane tekstilije koje se rabe u građevinarstvu i industriji i za toplinsku i elektroizolaciju. Staklena mikrovlakna vrlo su fina vlasasta vlakna promjera od desetak nanometara do dva mikrometra. Rabe se za mikroporozne membrane i vrlo zahtjevne filtracije u kemijskoj i prehrambenoj industriji, gdje se uz kemijsku i toplinsku otpornost, iskorištava njihova velika specifična površina. Šuplja staklena vlakna proizvode se od S-stakla i HS-stakla, a u posebnu se skupinu svrstavaju zbog specifičnih morfoloških svojstava. U središnjem je dijelu vlakana uzdužna šupljina (oko 30% površine presjeka), pa su ona lagana, ali istodobno velike čvrstoće postignute specijalnom vrstom stakla. Stoga se rabe za ojačavanje kompozita za preciznu tehniku. Posebnu skupinu čine optička vlakna, bikonstitucijska steklena vlakna građena od dviju vrsta stakala koja imaju različite indekse loma, a u vlaknu su raspoređena tako da čine jezgru i omotač; rabe se kao → svjetlovodi u optičkim telekomunikacijama i za neke specijalne primjene. Pri proizvodnji svjetlovodnoga stakla posebno je važno postizanje potpune čistoće. Jedna od metoda izrade svjetlovodnoga stakla je naparivanje silicijeva i germanijeva oksida, koji nastaju oksidacijom silicijeva i germanijeva tetraklorida kisikom u kontroliranim uvjetima, na unutrašnjoj strani cijevi od kremenoga stakla na temperaturi od približno 1900 K. Cijev se zatim jakim zagrijavanjem prevede u homogenu šipku, koja se razvlači u vlakna.
