srpanjske žrtve, žrtve političkih nemira koji su se odigrali 29. VII. 1845. na Markovu trgu u Zagrebu. Tada je u puščanoj paljbi carske vojske poginulo 13 građana, a još šest ranjenih je poslije podleglo ranama. Događaj se odigrao pošto su izborne zlouporabe vladajuće Horvatsko-vugerske stranke izazvale ogorčenje iliraca, pristaša Narodne stranke, koji su na prethodnoj tzv. restauraciji (obnovi činovništva u Zagrebačkoj županiji) iznijeli veliku pobjedu. U zaoštrenim političkim prilikama nakon proglašenja izbornih rezultata, uvečer 29. VII. izbio je sukob iliraca s carskom vojskom. Književnik M. Bogović napao je sabljom jednoga natporučnika, zbog čega je na Bogovića zapucao dočasnik. Tada su na južnoj strani trga odjeknula tri uzastopna plotuna vojnika, koji su pomislili da je izdana zapovijed za paljbu. U općoj pomutnji pucnjava je obustavljena tek pošto su vojnici ispalili i posljednji metak. Deset je žrtava bilo pokopano zajedno na groblju sv. Jurja, a pogreb je prerastao u masovne prosvjede protiv austrijske politike u Hrvatskoj. God. 1895. srpanjske su žrtve, zajedno s nadgrobnim spomenikom sa skulpturom usnuloga lava (izrađen 1855), bile prenesene na zagrebačko groblje Mirogoj.
