skela (tur. iskele < tal. scala < lat. scalae: ljestve).
1. U građevinarstvu, pomoćna konstrukcija pri obavljanju radova na građevinama. Razlikuju se skele za podupiranje betonskih ili zidanih konstrukcija tijekom građenja, za pristup i rad radnika na inače nedostupnim dijelovima građevine (npr. fasadne skele), te druge skele (za građevinske liftove i dizalice, postavljanje gradilišne opreme u separacijama šljunka, betonarama i sl., za premoštenje prepreka na gradilištu i sl.). Prvotno su bile od drva, a danas je uporaba takvih skela sve rjeđa, te su ugl. metalne, najčešće s tipskim elementima, npr. od bešavnih čeličnih cijevi spojenih čeličnim zglobovima. Radni podovi takvih skela obično se postavljaju u više razina, izrađuju se od debljih dasaka ili gotovih drvenih ili metalnih elemenata, a kada su na visini većoj od jednoga metra, moraju biti ograđeni. Često su u uporabi i skele sastavljene od čeličnih rešetaka. U pojedinim zemljama i danas se grade skele od bambusa.
2. U brodarstvu, riječno plovilo koje služi za prijevoz osoba, vozila i robe s jedne obale na drugu. Kreće se uz uže razapeto između obala, pokretana ručnim ili motornim povlačenjem, ili riječnom strujom, a kadšto i slobodno plovi pokretana ugrađenim pogonskim strojem ili tegljena čamcem ili manjim tegljačem. Prometuje prema voznom redu ili prema potrebi, obično na mjestima gdje bi izgradnja mosta zbog maloga prometa bila neekonomična.
