Skadar (albanski Shkodra i Shkodër), grad i upravno središte istoimene prefekture u sjeverozapadnoj Albaniji, na jugoistočnoj obali Skadarskoga jezera; 77 075 st. (2011). Oko stare gradske jezgre izgrađene su nove stambene četvrti i poslovne zone. Sveučilište »Luigj Gurakuqi« (osnovano 1957); pedagoški institut; kazalište; povijesni muzej. Tvrđava (Rozafa), Olovna džamija, katolička crkva (najveća u Albaniji). Trgovačko središte bogate poljoprivredne okolice s prehrambenom (proizvodnja duhana i maslinova ulja), metalnom (strojevi), elektroničkom i tekstilnom industrijom. – Isprva naseljen tračkim plemenima. Od sredine III. st. pr. Kr. bilo je utvrđeno uporište ilirskih Labeatâ, a potom prijestolnica ilirskog saveza. Posljednji vladar Labeatâ i saveza Gencije morao ga je nakon poraza 168. pr. Kr. predati Rimljanima. Pod Rimljanima Skadar je dobio gradska prava te za Dioklecijana postao, potkraj III. st., glavni grad provincije Praevalis (Prevalitana); u IV. st. već je bio sjedište biskupije. Nakon podjele Rimskoga Carstva pripao je Istočnomu (Bizantskomu) Carstvu u sastavu kojega je od VII. st. bio dijelom Dračkoga temata. Poslije je bio pod vlašću cara Samuila (976–1018), Bizanta (1018–82), Zete (1082–1189), Nemanjića (1189–1361), Balšića (1361–92), Osmanlija (1392–96), Mletačke Republike (1396–1479) te ponovno Osmanlija, u čijoj je vlasti ostao sve do 1913. Za osmanske vladavine bio je sjedište istoimenoga sandžaka u okviru Rumelijskoga pašaluka. Od XIV. st. Skadar ima pretežito albansko stanovništvo. Premda su ga u Drugom balkanskom ratu osvojili Crnogorci (23. IV. 1913), pod pritiskom velikih sila morali su se povući i prepustiti ga Albaniji. Za I. svjetskog rata bio je ponovno pod vlašću Crnogoraca (1914), Srba (privremeno sjedište srpske vlade zimi 1915/16) te Austro-Ugarske (1916–18). Godine 1919. Skadar je konačno pripao Albaniji.
