Sigismund III. Vasa, poljski kralj od 1587. i švedski kralj od 1592 (dvorac Gripsholm, 20. VI. 1566 – Varšava, 30. IV. 1632). Sin švedskoga kralja Ivana III. i Katarine Jagelo, sestre poljskoga kralja Sigismunda II. Augusta. Odgojen katolički već kao pretendent na poljsko prijestolje, Sigismund je za svoje vladavine bio odani pristaša protureformacije. Nakon očeve smrti (1592) pripala mu je i švedska kruna, čime je stvorena personalna unija Poljske i Švedske. Pošto ga je ujak, budući švedski kralj Karlo IX., svrgnuo 1600. sa švedskog prijestolja, izbio je Poljsko-švedski rat (1601–29) u kojem je Sigismund izgubio Livoniju i dio Pruske. Vodio je i niz drugih ratova (protiv Osmanlija 1617–21., Tatara i dr.). Podupirao je ruskog protucara Dmitrija II. Samozvanca (1605–06). God. 1609. napao je Rusiju te nakon osvojenja Moskve (1610) postavio svojega sina Vladislava Vasu (poslije poljski kralj Vladislav IV.) za novoga ruskog cara.
