Sicilijanska večernja, naziv za ustanak Sicilijanaca protiv franc. dominacije pod napuljskim kraljem Karlom I. Anžuvincem 1282. godine. Gl. uzrok ustanka bilo je opće nezadovoljstvo anžuvinskom vladavinom zbog nesmiljene fiskalne politike, premještanja prijestolnice iz Palerma u Napulj i isključivog imenovanja nesicilijanaca na voj. dužnosti. Kada je s Karlom I. Anžuvincem usko povezani papa Martin IV. odbio stati na čelo ustanka, Sicilijanci su se obratili Petru (Pedru) III. Aragonskomu, koji je bio suprug Konstance, kćeri Manfreda Tarantskog iz obitelji Hohenstaufovaca. Samu pobunu organizirao je Ivan Procida, pristaša Hohenstaufovaca i tajnik aragonskoga kralja Jakova I., Petrova oca. U njoj je sudjelovao i biz. car Mihael VIII. Paleolog, nastojeći po svaku cijenu spriječiti križarski pohod protiv Carigrada, koji je Karlo kanio pokrenuti 1283. Na ugovoreni znak zvona u samostanu Sv. Duha, koje je zvalo na večernju na uskrsni ponedjeljak 30. III. 1282., bile su pobijene u Palermu tisuće Francuza. Ustanak se proširio cijelim otokom, a Petar III., koji je pritekao pobunjenicima u pomoć, bio je proglašen kraljem Sicilije. Time je bila okončana vlast Anžuvinaca i uspostavljena vlast Aragonaca u Kraljevstvu Obiju Sicilija.
