Sever, Josip, hrvatski pjesnik i prevoditelj (Blinjski Kut kraj Siska, 8. VII. 1938 – Zagreb, 28. I. 1989). Slavistiku studirao u Zagrebu, a sinologiju u Pekingu. Radio je kao profesionalni književnik. Objavio je zbirke pjesama Diktator (1969) i Anarhokor (1977). Osnove njegove poetike, kojom pokušava preosmisliti iskustva ruskog avangardnoga pjesništva sažete su u maksimi »zvuk diktira smisao«. Zato pjesme iz obiju zbirki, bližeći se »zaumnomu jeziku« njegovih uzora A. J. Kručoniha i V. Hljebnikova, obiluju eufonijskim figurama (Klišej kiše, Panegirik pornografa, Otok otac) i postaju parada svakovrsnih jezičnih atrakcija (neologizama, multilingvalnih prepletanja, sinestezijskih stapanja i grafičkih eksperimenata). Subjekt pjesme proizvodi se susretištem udaljenih značenjskih polja, a logički se smisao teksta u potpunosti podvrgava zakonima zvukovne asocijativnosti i efektu očuđenja. Skeptičan prema avangardnoj utopiji o brisanju razlika između umjetnosti i života, Sever svijet modelira kao postutopijsku igru »disparatnih civilizacijskih smislova« (D. Oraić-Tolić) koje u tekstualnom prostoru okuplja »diktatorska« pjesnička imaginacija. U kontekstu hrvatskog pjesništva 1960-ih i 1970-ih Severova je lirika naznačila prijelaz od pjesništva zaokupljena egzistencijalnim smislom prema mlađemu hrvatskom pjesništvu u znaku »tekstualnoga konkretizma« i jezične dosjetke pa je njegov utjecaj u idućim desetljećima bio znatan. Obje zbirke, pjesme na ruskom jeziku te kratki prozni tekstovi pod naslovom Bljeskanja objavljeni su mu u knjizi Borealni konj (1989). Sever je i prevodio s kineskoga i ruskoga jezika, ponajviše rusko avangardno pjesništvo.
