Sanstefanski mir, mirovni ugovor sklopljen između Rusije i Osmanskoga Carstva 3. III. 1878. u San Stefanu (danas Yeşilköy kraj Istanbula) nakon završenoga rata 1877–78. Koristeći se prednošću pobjede, Rusija je zaključenjem toga bilateralnog sporazuma pokušala problem istočnoga pitanja riješiti u svoju korist stavljajući jugoistočni Balkan pod svoje interesno područje. Ugovorom je zaključeno da se Crnoj Gori, Srbiji i Rumunjskoj prizna neovisnost i teritorijalno proširenje na štetu Osmanskoga Carstva. Stvorena je Velika Bugarska, autonomna kneževina, ali u vazalnom odnosu prema Osmanskomu Carstvu. Obuhvaćala je područja od Dunava i Crnoga mora do Egejskoga mora i albanskih planina, pa je osim bugarskog autonomnog prostora (današnja Bugarska) zauzimala područja cijele Trakije, Makedonije, velik dio Kosova te znatne dijelove današnje Srbije. Na Bosporu i Dardanelima bio je dopušten promet svim neutralnim trgovačkim brodovima, kako u miru tako i u ratu. Za Bosnu i Hercegovinu bila je predviđena autonomija pod nadzorom Austro-Ugarske i Rusije. Sanstefanskomu miru žestoko su se protivile velike sile, osobito Velika Britanija i Austro-Ugarska, zbog prevlasti koju je pružao Rusiji; to se posebno odnosilo na mogućnosti njezina izlaska na Sredozemno more preko Bugarske. Pod njihovim je pritiskom bila provedena revizija Sanstefanskog mira na Berlinskom kongresu (1878).
