Sajat-Nova [saja't nova'] (pravo ime Harutjun Sajadjan), armenski pjesnik (Tbilisi, 1722 – Aghpati, 1801). Potječe iz obrtničke obitelji. Već je u mladosti došao na glas kao rapsod (ašugh). Najznačajniji predstavnik armenskoga svjetovnog pjesništva svojega doba. Nakon što je kratko vrijeme bio dvorski pjesnik gruzijskoga cara Heraklija (Ereklea) II., bio je protjeran s dvora te se sklonio u samostan Aghpati, gdje je, nakon ženine smrti 1768., postao monah i ostao do smrti (ubijen je prilikom upada vojske perzijskoga šaha u Tbilisi). Pisao je i na gruzijskom te na azerbajdžanskom jeziku. Premda su njegove pjesme većinom izgubljene, vjeruje se da je napisao oko 250 lirskih pjesama, uglavnom o ljubavi i pjesništvu. Svojom je pjesničkom kulturom, dotjeranom formom i jezikom utjecao na razvoj armenskoga, gruzijskoga i azerbajdžanskoga pjesništva.
