Rousseau [ʀusọ'], Henri (zvan le Douanier: Carinik), francuski naivni slikar (Laval, 20. V. 1844 – Pariz, 4. IX. 1910). Začetnik naivnoga slikarstva. Samouk, započeo slikati 1880., a usavršavao se kopirajući slike u Louvreu. Do umirovljenja je radio u pariškoj carinarnici (otuda njegov nadimak). Izlagao je s neafirmiranim slikarima, potom s fovistima s kojima je dijelio isti način korištenja čiste boje. Njegov su rad otkrili i poticali pariški avangardni slikari i intelektualci (R. Delaunay, P. Picasso, G. Apollinaire), a većina ga je likovnih kritičara ismijavala. Tek je početkom XX. st. njemačko-francuski kritičar Wilhelm Uhde otkrio njegovu pravu vrijednost i objavio o njemu monografiju (Henri Rousseau, 1911). Slikao je naivno-realističkim stilom uprizorujući jednostavne kompozicije s likovima uglavnom postavljenima frontalno i perspektivom oblikovanom poput dječjih crteža. Osobitu je pozornost pridavao pomnu i vjernu reproduciranju detalja. Isprva je slikao portrete, skupine likova, aktove, alegorije, krajolike, vedute predgrađa i mrtve prirode s cvijećem (Ja, portret-krajolik, 1889–90; Rat, 1894). U potonjim je radovima pokušao dočarati egzotične predjele magično-nadnaravna ugođaja, os. tropske prašume s divljim zvijerima (Usnula Ciganka, 1897; Hipnotizerka zmijâ, 1907; Jadvigin san, 1910). Snažno je utjecao na modernu, os. naivnu, umjetnost.
