Ronconi [roŋko:'ni], Luca, talijanski redatelj i glumac (Sousse, Tunis, 8. III. 1933 – Milano, 21. II. 2015). Akademiju dramske umjetnosti završio u Rimu 1953. Glumio kod Luigija Squarzine, Orazia Coste i M. Antonionija, a režijom se počeo baviti 1963. Svjetsku je slavu postigao dramatizacijom Ariostova Bijesnog Orlanda, što ga je s E. Sanguinetijem 1969. adaptirao za kazalište, film i televiziju. U svojoj se postavi poigravao vremenom i prostorom, pokretnim pozornicama, sileći gledatelje da radnju prate s različitih lokacija. Godine 1977. osnovao je eksperimentalnu skupinu Prato. Odlikovao se rušenjem zatečenih kazališnih konvencija i granica dramske forme. Repertoarni su mu interesi isprva pratili Artaudovo »kazalište okrutnosti« (elizabetanska i jakobinska dramatika, Seneka), zatim se okrenuo klasicizmu (H. von Kleist) i antici (Eshil, Euripid, Aristofan, kojega je 1975. postavio kao kolaž 7 komedija). Osuvremenjivanje, demontaža i spektakularna scenografska rješenja obilježja su i njegovih postava modernista H. von Hofmannsthala, H. Ibsena, A. Schnitzlera, K. Krausa i A. P. Čehova, a propitivao je i talijansku dramsku baštinu (G. Bruno, Giambattista Andreini, C. Goldoni, V. Alfieri, C. E. Gadda, L. Pirandello, P. P. Pasolini, Alessandro Barricco) gostujući svojim predstavama u vodećim europskim kazališnim središtima. Od 1999. bio je umjetnički voditelj Piccolo Teatra u Milanu.
