Roč (tal. Rozzo), naselje u Istri, 8 km jugoistočno od Buzeta; 187 st. (2021). Leži na brežuljku (334 m), uz cestu Buzet–Rijeka. U Roču i okolici otkriveni su rimski nalazi (stele, novac). Iz starokršćanskoga su doba ostatci crkve sv. Maura i krstionice (V–VI. st.). U romaničkoj kapelici sv. Petra sačuvani su ostatci dvaju slojeva zidnih slika (XIV. i XV. st.). U srednjem vijeku bio je utvrđen zidinama i kulama; sačuvane su obrambene zidine iz mletačkoga doba (XV. st.). Župna crkva sv. Bartula više je puta bila pregrađivana; iz 1495. je gotičko svetište. U crkvi sv. Antuna Opata otkriven je grafit Ročki glagoljski abecedarij, približno iz 1200. Sačuvano je više renesansnih kuća, maniristička palača i gradska loža iz XVIII. st. Južno od Roča (2 km) ostatci su rimskoga naselja iz V. st., a istočno (5 km) crkvica sv. Tome te ostatci srednjovjekovnih utvrda Črni i Beli grad. Ročki glagoljaški biennale (od 1973); međunarodni susreti (od 1989) svirača dijatonskih harmonika (tzv. trieština) Z armoniku v Roč (svibanj). Ljevaonica; mljekara. – U prapovijesti gradinsko naselje sa stalnom naseljenošću od neolitika. U rimsko se doba, zbog mirnijih prilika, razvilo naselje u podnožju brijega, na mjestu današnjega sela Rim. U doba seobe naroda stanovništvo je obnovilo utvrđeno naselje. Roč se prvi put u povijesnim izvorima spominje u XI. st. (1064), kada ga je njemačko-rimski car Henrik IV. darovao istarskomu markgrofu Ulriku I. U posjedu akvilejskih patrijarha bio je od 1208. do 1412., a potom pod mletačkom vlašću. Zbog iznimne važnosti koju je kao pogranični kaštel imao prema habsburškomu posjedu, Roč je bio izravno podvrgnut središnjoj državnoj vlasti. Od XIII. st. bio je jedno od središta glagoljaške književnosti. Ovdje su djelovali glagoljaši Šimun i Jeronim Greblo, Žakan Jurij i Ivan Benčić; među sačuvanim knjigama ističu se Brevijar Vida Omišljanina i Misal Bartola Krbavca te poznati Ročki misal iz XV. st.
