Rodos ili Rod (novogrčki Ρόδος, Ródos [ro'δos], starogrčki Ῥόδος, Rhódos), najveći otok u Dodekanezu, u jugoistočnome dijelu Egejskoga mora, pred turskom obalom, Grčka. Obuhvaća 1401 km², 115 490 st. (2011). Građen od karbonskih vapnenaca i kristaličnih škriljevaca, pokrivenih mezozojskim i kenozojskim sedimentima. Pretežno brdovit (najviši vrh Ataviros, 1215 m). Klima je sredozemna s godišnjom količinom oborina do 800 mm. Nema stalnih vodenih tokova. Razvijeno je vinogradarstvo, maslinarstvo, uzgoj agruma, smokava i žitarica. Turizam (oko dva milijuna turista godišnje); poslije Krete najposjećeniji grčki otok. Glavno naselje i luka je Rodos. Brodskim i trajektnim linijama te zračnim prometom (međunarodna zračna luka) dobro povezan s matičnim kopnom i susjednom Turskom. – Tragovi naselja iz neolitika; od I. tisućljeća pr. Kr. otok su naseljavali grčki Dorani (rodski gradovi Lind, Kamir i Jalis bili su u sastavu dorskoga Heksapola). O jakom gospodarskom usponu svjedoče početkom V. st. pr. Kr. kolonije u Maloj Aziji i na Sredozemlju. Bio je važno središte grčke i helenističke kulture; raspolagao je jakom flotom trgovačkih i ratnih brodova. Godine 334. pr. Kr. osvojio ga je Aleksandar Veliki, a nakon njegove smrti Rod je stekao neovisnost. U slavu svoje obrane od opsade makedonskoga kralja Demetrija I. Poliorketa grad Rodos (osnovan 408/407. pr. Kr.) podignuo je (290. pr. Kr.) 32 m visok mjedeni kip, tzv. Rodski kolos (srušen u potresu 227. pr. Kr.). U ruke Rimljana otok je pao 42. pr. Kr. Poslije je bio u vlasti Bizanta, Arapa, ponovno Bizanta, Genove i viteškoga reda ivanovaca. U sastavu Osmanskoga Carstva bio je 1522–1923., pod talijanskom okupacijom od 1912; sastavni dio Italije do 1947., kada je predan Grčkoj. Za II. svjetskoga rata (1943–45) pod njemačkom okupacijom.
