Reynaud [ʀεnọ'], Paul, francuski političar (Barcelonnette, 15. X. 1878 – Neuilly-sur-Seine, 21. IX. 1966). Nakon studija prava na Sorbonnei, parlamentarni zastupnik departmana Basses-Alpes (1919–24) i Pariza (1928–40). Prvotno pripadao konzervativnomu Nacional-republikanskom bloku (1919–24), potom je bio neovisni zastupnik, da bi se već 1928. priklonio Demokratskomu savezu. U razdoblju 1930–32. bio je ministar financija, kolonija i pravde te potpredsjednik vlade. Nakon povratka u vladu bio je ministar pravde (od IV. 1938), financija (od XI. 1938) te predsjednik vlade (21. III.–16. VI. 1940). Zbog antifašističkoga političkog djelovanja Pétainov režim osudio ga je 1940. na internaciju, a Nijemci su ga potom deportirali u Njemačku (1942–45). Nakon II. svjetskog rata bio je parlamentarni zastupnik (1946–62), ministar gospodarstva i financija (1948) te potpredsjednik vlade (1953–54). Objavio memoare (Mémoires, I–II, 1960–63).
