STRUKE:

reljef

ilustracija
RELJEF, niski
ilustracija1ilustracija2ilustracija3

reljef (francuski relief).

1. Naziv za sve oblike (neravnine) na Zemljinoj površini. Jedan je od najvažnijih geografskih elemenata, a istražuje ga geomorfologija. Nastaje djelovanjem endogenih sila i egzogenih procesa u geološkoj prošlosti i danas.

2. Naziv za reljefnu kartu ili reljefni model, umanjeni trodimenzionalni prikaz dijela Zemljine površine od gipsa ili plastike. Reljefna karta sadrži neravnine, koje se na dvodimenzionalnoj karti dočaravaju s pomoću izohipsa, sjena i boje. Izrađuje se u svim mjerilima poput plana i karte. Visine (brda, planine) na reljefnoj karti ne odgovaraju mjerilu, jer se zbog zornosti uvećavaju. Povećavanje visina, tzv. potenciranje, manje je ako je reljefna karta krupnijega mjerila. Danas se izrađuje uz pomoć računalne tehnike, a koristi se u promidžbene i pedagoške svrhe. U Hrvatskoj je u novije doba predstavljena Digitalna reljefna karta Hrvatske (1999), Reljefna karta Istre (2004) i Reljefna karta Zagreba i okolice (2005).

3. Kiparsko ostvarenje kod kojega prikazani lik ili predmet ne stoji slobodno u prostoru nego je vezan uz ravnu površinu, uzdižući se s nje u jače ili slabije naglašenim ispupčenjima. Prema stupnju ispupčenja razlikuju se dvije glavne vrste reljefa: niski reljef, koji je plošan i neznatno se izdiže nad plohom, i visoki reljef, s jako naglašenom modelacijom figura. Između niskog i visokoga reljefa postoji veći broj prijelaznih oblika. Za reljefe većih dimenzija uglavnom se rabe kamen, mramor, bronca, terakota, a u sitnoj plastici i umjetničkome obrtu bjelokost, drago i poludrago kamenje, zlato, srebro, plastika i dr. Reljefi služe za dekoraciju i raščlanjivanje građevina, odnosno predmeta (korica knjiga, kutijica, pokućstva i dr.). Za egipatsko kiparstvo karakteristični su uleknuti reljefi (koilanaglifi), kod kojih se figure ne izdižu s površine, nego su uklesane u plohu. Najstariji reljefi potječu iz starih istočnjačkih kultura (Egipat, Babilon, Mezopotamija, Asirija). U grčkoj su antici reljefnim prizorima bile urešene nadgrobne stele, a na hramovima metope, zabati i frizovi. U rimskoj se umjetnosti reljefi najčešće javljaju na slavolucima, trijumfalnim stupovima, žrtvenicima, a u starokršćanskom razdoblju na sarkofazima i bjelokosnim diptisima. U srednjem su se vijeku reljefima urešavale nadgrobne ploče, drvena ili brončana vrata na crkvama, korska sjedala, propovjedaonice i dr. U renesansi se pojavio tzv. slikarski reljef (figure su stopljene s arhitektonskim ili pejzažnim prostorom oblikovanim prema zakonima perspektive – Donatello, L. Ghiberti). Iako je reljef u umjetnosti stalno prisutan, od baroka sve više gubi značenje.

reljef. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 17.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=52393>.