regulacija (prema kasnolatinskom regulare: uobličiti prema propisima).
1. Uvođenje reda ili pravilnosti u neki sustav, usklađivanje s nekim propisom, standardom ili zahtjevom; reguliranje, uređivanje, sređivanje (regulacija poslovanja, vojne obveze, tjelesne mase).
2. U biologiji, usklađeno odvijanje bioloških procesa u organizmu ili među organizmima; jedno je od osnovnih svojstava živoga svijeta. Posljedica je djelovanja vanjskih čimbenika (npr. regulacija veličine neke populacije tijekom vremena) ili unutar. čimbenika (npr. regulacija embrionalnoga razvoja, regulacija tjelesne temperature, regulacija krvnoga tlaka). Biološki se procesi mogu regulirati na različitim razinama. Budući da svaka stanica organizma sadrži sve gene tog organizma, prva se razina regulacije odvija u procesu transkripcije genetičke informacije (sinteze mRNA), odnosno genske ekspresije. Kod mikroorganizama se zajednički regulira transkripcija nekoliko gena organiziranih u operon, što omogućuje indukciju (poticanje) i represiju (obustavljanje) aktivnosti te skupine gena, tj. sinteze njihovih proteinskih produkata. Regulacija genske ekspresije u eukariota je složenija; ona može biti trajna (u diferenciranom tkivu većina je gena trajno »zaključana«) ili kontrolirana. U viših organizama u regulaciji genske ekspresije sudjeluju i hormoni koji vezanjem na receptore, uz sudjelovanje transkripcijskih faktora, specifično potiču transkripciju određenoga gena. Hormoni mogu posredovati i u regulaciji aktivnosti staničnih enzima. Npr. inzulin potiče sintezu glikogena, a glukagon i adrenalin potiču njegovu razgradnju, u što je uključen niz međusobno vezanih enzimskih procesa koji se nazivaju regulatornom kaskadom. Isti niz procesa uzrokuje inaktivaciju enzima odgovornoga za razgradnju glikogena i aktivaciju enzima odgovornoga za njegovu sintezu. Regulacija aktivnosti tih enzima zbiva se kovalentnom modifikacijom enzima, tj. enzimskom fosforilacijom i defosforilacijom krajnjih enzima u regulatornoj kaskadi. Enzimska aktivnost može se regulirati i drugim, nekovalentnim mehanizmima. Alosterički enzimi (→ alosterija) mogu mijenjati svoju konformaciju; vezanjem alosteričkih inhibitora oni poprimaju inaktivnu konformaciju, a vezanjem alosteričkih aktivatora prelaze u aktivnu konformaciju. Ta regulacija enzimske aktivnosti omogućuje harmonično odvijanje metaboličkih procesa.
3. U automatici i procesnoj tehnici → procesna regulacija
4. U hidrotehnici → regulacija vodotoka
5. U prometu → prometna regulacija
6. U ekonomiji, sustav djelovanja i mjera kojima država utvrđuje ponašanje ekonomskih subjekata te određuje djelokrug i smjerove njihova djelovanja. Prisutna je u čuvanju vladajućega poretka, općeg interesa i pravila dobra poslovanja, u zaštiti gospodarskih subjekata, utvrđivanju dopuštenih postupaka, reguliranju uvjeta privređivanja, a tijekom XX. stoljeća i u usmjeravanju gospodarskih sustava i aktivnosti gospodarskih subjekata sve do podržavljenja vlasništva, posjeda, upravljanja i planiranja. Najčešće posebno državno tijelo (ministarstvo, agencija ili ured) provodi mjere regulacije utemeljene na određenim zakonima. Ekonomska regulacija skup je mjera kojima se uređuju gospodarski procesi, određuju cijene i količine proizvoda i usluga te određuju pravila ulaska novih poduzeća na tržište i izlazak postojećih. Socijalnom regulacijom država propisuje pravila zaštite i sigurnosti radnika, potrošača i ugroženih skupina (propisuje se nužna razina kakvoće proizvoda i usluga, uređuju zdravstvena i socijalna zaštita, donose se mjere nužne za zaštitu čovjekove okoline i zaštitu radnika na radu). Tržišne slabosti, poglavito postojanje monopolskih ili oligopolskih struktura, opravdanje su za uvođenje ekonomske regulacije. Država preko svojih agencija provodi mjere kojima se ograničava monopolska moć pojedinih poduzeća. U nekim se zemljama proizvodnja izravno kontrolira nacionalizacijom pojedinih industrija u monopolističkim granama. U ostalim tržišnim gospodarstvima država neizravnim mjerama regulira monopolistička poduzeća koja se nalaze u privatnom vlasništvu. Obično se reguliraju sljedeće grane: javne (komunalne) usluge (proizvodnja i distribucija energije i plina, vodoopskrba, telefonske i poštanske usluge, radijski i televizijski programi, zračni, željeznički i gradski promet) te neke temeljne industrije, financijski sektor, zdravstvo i školstvo. Pri provođenju svake regulacije država mora pokazati da može ispraviti tržišne slabosti, a da ne izazove dodatne troškove. Napuštanje regulacije proces je deregulacije.
