Reggio di Calabria [re':o ~ kala:'bria], talijanski grad i luka, upravno središte istoimene pokrajine i najveći grad Kalabrije, na istočnoj obali Mesinskoga prolaza; 180 817 st. (2011). Katedrala (nakon potresa iz 1908. rekonstruirana u romaničkom stilu). Sveučilište, likovna i glazbena akademija, geofizički opservatorij. Kazalište (Cilea), arheološki muzej (Museo Nazionale della Magna Grecia) s vrijednom zbirkom spomenika iz razdoblja grčke kolonizacije. Proizvodnja eteričnih ulja od bergamote, lavande, ružmarina, jasmina i sl.; proizvodnja maslinova ulja, svile i dr. Tekstilna, papirna i građevinska industrija. Turizam. Trajektnom linijom povezan s Messinom (Sicilija). Zračna luka. – Premda je područje današnjega grada bilo naseljeno već u prapovijesti, prvo stalno naselje osnovali su mesinijski Grci 720. pr. Kr. Kao samostalni polis održao se do 386. pr. Kr. kada ga je osvojio sirakuški tiranin Dionizije Stariji. Pod sirakuškom vlašću ostao je sve do 270. pr. Kr. kada su ga zaposjeli Rimljani. Godine 89. pr. Kr. naselje je dobilo status rimskog municipija i novo ime (Regium Julium). Nakon propasti Zapadnorimskoga Carstva 476. bio je u sastavu Odoakarove države i države Istočnih Gota. Godine 549. osvojila ga je bizantska vojska cara Justinijana I. Velikoga. U sastavu Bizantskoga Carstva ostao je, uz prekid od 918. do 1005., kada je pao pod vlast Saracena, a pod njima je ostao sve do 1060. kada je ušao u sastav normanske države. Poslije je bio u sklopu Kraljevstva Obiju Sicilija (1268–82., 1442–1860), Napuljskoga Kraljevstva (1282–1442) i Kraljevine Italije. Stradao od potresa 1783. i 1908.
