pukotina, u geologiji, površinska raspuklina u stijeni uzduž jednog ili više smjerova, ne uključujući smjerove cjepljivosti ili kalavosti. Mikroskopska pukotina može nastati i u mineralnim zrnima. Promatranjem slojnih površina redovito se zapaža više sustava međusobno paralelnih pukotina u gotovo pravilnim razmacima. Pukotine koje nastaju tijekom ranog očvršćivanja taložine ispunjene su prirodnim vezivom ili mlađom taložinom, pa u kamenarstvu ne predstavljaju smetnju, za razliku od otvorenih, zjapećih pukotina, koje su posljedica naprezanja u slojevima. Dijaklaza je naziv za pukotinu u stijeni duž koje nije bilo većih pomaka. U karbonatnim naslagama Dinarida najčešća su dva sustava pukotina: jedan se proteže u smjeru sjever, sjeverozapad–jug, jugoistok, a drugi okomito na taj smjer. U kamenarstvu je pukotina vrlo važna; gusti razmaci (< 0,6 m) između pukotina smanjuju iskoristivost stijenske mase za dobivanje komercijalnih blokova građevnoga kamena.
