probavni organi, sustav organa u kojima se odvija probava prehrambenih tvari. U jednostaničnih životinja (protozoa) taj se proces odvija u hranidbenim vakuolama, u primitivnijih višestaničnih životinja (metazoa) probava se odvija u celenteronu, šupljini koja odgovara pracrijevu (arhenteronu) u zametka, u dvostrano simetričnih životinja postoji tzv. probavna cijev, u građi koje se razlikuje epitel i mišićni sloj, a u kralježnjaka, kao najrazvijenijih, postoji sustav probavnih organa koji čine probavna cijev te velik broj žlijezda i pomoćnih organa, a proteže se od usne šupljine do anusa. Dijelovi su probavne cijevi usna šupljina, ždrijelo, jednjak, želudac, te tanko i debelo crijevo. Pridodane žlijezde luče probavne sokove u probavnu cijev; to su žlijezde slinovnice, jetra, gušterača, te mnogobrojne manje žlijezde u stijenci probavne cijevi. Pomoćni su organi zubi, mnogobrojne mišićne skupine, krvne i limfne žile. U probavnom se sustavu odvijaju sljedeće funkcije: žvakanje (usitnjavanje hrane zubima s pomoću žvačnih mišića), miješanje i prijenos hrane, odnosno crijevnoga sadržaja (motornom aktivnošću stijenke probavne cijevi; peristaltika), razgradnja hranidbenih tvari (enzimima s pomoću probavnih sokova želuca i gušterače), upijanje probavljenih tvari, vode i elektrolita u stijenku probavne cijevi (uglavnom tankoga crijeva) i dalje u krvni i limfni optok i izlučivanje nekih tvari (kalcij, mokraćevina) u probavnu cijev (debelo crijevo). Ostatak neprobavljenih i nekorisnih tvari izbacuje se kroz anus (→ defekacija).