probava (digestija), proces kojim se hrana u probavnom sustavu razgrađuje do oblika prikladnoga za apsorpciju (upijanje) u krvne ili limfne žile crijevnih resica. Iako probava započinje u ustima, ona se ugl. događa u želucu i tankome crijevu. U probavi sudjeluju želučani i crijevni enzimi te enzimi gušterače, koji izvodnim gušteračnim kanalima dolaze u početni dio tankoga crijeva, dvanaesnik. Kada sažvakana hrana jednjakom dospije u želudac, želučana peristaltika pretvara ju u tekući kimus. Male količine kimusa u pravilnim se vremenskim razmacima protiskuju kroz pilorus u dvanaesnik. Crijevna peristaltika neprekidno potiskuje kimus i miješa ga s probavnim enzimima, pri čem se hrana razgrađuje i apsorbira. Probava ugljikohidrata započinje u ustima, u kojima enzim ptijalin (amilaza iz sline) razgrađuje dio škroba na disaharid maltozu i na druge male glukozne polimere. Najveći dio probave ugljikohidrata odigrava se i dovršava u tankome crijevu, gdje gušteračna amilaza nastavlja razgrađivati škrob, a enzimi crijevnih resica tijekom apsorpcije kroz crijevnu sluznicu razgrađuju glukozne polimere, maltozu i druge disaharide (saharozu, laktozu) na njihove osnovne gradbene jedinice monosaharida (glukozu, fruktozu i galaktozu). U hrani su od masti najzastupljenije neutralne masti (triacilgliceroli ili trigliceridi), ali ima i manjih količina fosfolipida i kolesterola. Iako probava masti započinje u želucu, glavnina triglicerida probavlja se u tankome crijevu djelovanjem enzima gušteračne lipaze, koja ih razgrađuje na masne kiseline i glicerol. Za potpunu probavu masti nužna je i žuč, u kojoj nema enzima, no njezini sastojci (žučne soli i lecitin) raspršuju kapljice masti, što olakšava djelovanje lipaza. Osim toga, žučne soli tvore s masnim kiselinama i glicerolom topljive komplekse (micele), čime omogućuju njihov prijenos do crijevne stijenke te njihovu apsorpciju. Probava bjelančevina započinje u želucu. Kiselost njegova sadržaja nužna je za djelovanje enzima pepsina, koji razgrađuje bjelančevine na manje molekule. U tankome crijevu gušteračni enzimi (najvažniji su tripsin, kimotripsin i karboksipolipeptidaza) razgrađuju te molekule na još manje spojeve. Probava bjelančevina dovršava se tijekom apsorpcije tih spojeva kroz crijevnu stijenku, gdje ih peptidaze crijevnih resica razgrade na osnovne gradbene molekule, aminokiseline. Monosaharidi i aminokiseline apsorbiraju se u krvne kapilare crijevnih resica te putem portalne vene dolaze u jetru. Masne kiseline i glicerol u crijevnim se stanicama ponovno spajaju u trigliceride, koji se zatim apsorbiraju u limfne kapilare crijevnih resica te limfnim sustavom dospijevaju u krvni optok. U debelom crijevu nema probavnih enzima. U njem se apsorbiraju voda i elektroliti, a neprobavljeni i neapsorbirani ostatci hrane oblikuju fekalne mase koje se peristaltikom debeloga crijeva izbacuju iz tijela (→ defekacija). Probavu nadzire autonomni živčani sustav (parasimpatikus ju potiče, a simpatikus koči) te probavni hormoni.
