prisega.
1. U pravu, zakonom propisana formula koju izgovara neka osoba u znak potvrde istinitosti svojega iskaza o činjenicama koje su predmet dokazivanja (sudska prisega) ili svečanog obećanja pri stupanju na određenu dužnost (krunidbena prisega, predsjednička prisega, zastupnička prisega, sudačka prisega, ministarska prisega). U građanskom postupku prisega je izjava kojom se određene osobe (svjedoci, vještaci) obvezuju da će govoriti istinu te da neće ništa prešutjeti (promisorna prisega), ili da je ono što su rekli istinito i da nisu ništa prešutjeli (asertorna prisega). Prisegu ne daju osobe koje ne mogu shvatiti njezino značenje, npr. maloljetnici. Stranke ne prisežu na istinitost svojega iskaza. U kaznenom postupku može se tražiti prisega od svjedoka ili vještaka, odn. obećanje da će govoriti istinu. U ustavnom pravu obnašatelji glavnih i najviših društv. funkcija prije stupanja na dužnost svečano prisežu da će poštovati ustav i zakone države. U kanonskom pravu, prisega je element dokaznog sustava kojim se zaziva božanska osveta protiv onoga tko bi se drznuo tvrditi neistinu. Za razliku od modernih pravnih poredaka, u kojima prisega procesnih sudionika nema odlučujuću ulogu, u srednjovjekovlju joj se pridavala velika važnost. Prisega se javlja redovito u dokaznom sustavu zajednica koje se ravnaju po običajnom pravu, ali je – iako u podrednoj ulozi – prisutna i u razvijenom dokaznom sustavu rimsko-kanonskoga procesnog prava. Supletorna je bila prisega kojom je tužitelj nadomještao nedostatak drugih dokaza kako bi postigao neki postupovni učinak ili čak osudu. Prisegom očišćenja (iuramentum purgationis), koja je bila dokazno sredstvo, tužena je strana neutralizirala manjkave dokaze koji ju terete.
2. U vojništvu, svečana prisega izjava je kojom se ročni vojnici i kadeti obvezuju na požrtvovnu obranu zemlje, njezina suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti. Tekst svečane prisege u Oružanim snagama RH određen je Zakonom o obrani.
