Primorski kraj, južni dio ruskog Dalekog istoka, uz obalu Japanskoga mora; 164 700 km², 1 956 426 st. (2010; Rusi 92,5%, Ukrajinci 2.8%). Obuhvaća planinski masiv Sihote Alin (1855 m) na istoku i nizinsko područje na zapadu s mnogobrojnim riječnim tokovima (Ussuri s pritocima) i jezerom Hanka (Khinkai), te otoke Russkij, Polova, Putjatina i Askol’d. Klima je umjerena monsunska; srednja temperatura siječnja od –12 do –27 °C, srpnja od 14 do 21 °C. Najgušće su naseljeni zapadni i južni dio (zaljev Petra Velikoga). Glavni je grad Vladivostok. Iskorištavaju se rudna ležišta ugljena, plemenitih i obojenih metala, grafita. Privreda se temelji na industrijskoj proizvodnji. Glavne su grane industrije: obojena metalurgija (volfram, olovo, cink, kositar, srebro, zlato), preradba ribe (u lukama), industrija strojeva (Vladivostok, Nahodka, Sučan), proizvodnja cementa (Spassk-Dal’nij) i preradba drva u Lesozavodsku i Dal’nerečensku (oko 90% teritorija obraslo je šumom). Poljodjelstvo je usredotočeno u zapadnom nižem dijelu (pšenica, zob, riža, soja). Stočarstvo. Uzgoj vidrica i dr. krznaša. Željeznička mreža (Transsibirska željeznička pruga završava u Primorskom kraju), ceste (najvažnija Habarovsk–Vladivostok) i zrakoplovne linije vežu Primorski kraj s unutrašnjošću. Glavne su luke Vladivostok, Vostočnyj i Nahodka.
