Prelog, Milan, hrvatski povjesničar umjetnosti (Osijek, 19. VI. 1919 – Zagreb, 25. VIII. 1988). Diplomirao na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1945., doktorirao 1951. disertacijom Prilog analizi razvoja srednjovjekovne umjetnosti na istočnoj obali Jadrana. Bio je ravnatelj Konzervatorskoga zavoda (1951–53) i profesor na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1948–84., gdje je predavao povijest umjetnosti srednjeg vijeka i teoriju likovnih umjetnosti te uveo predmet ikonografiju i utemeljio nastavu iz povijesti naselja. S G. Gamulinom osnovao je 1961. Institut za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, gdje je razvio istraživanje povijesti naselja u Hrvatskoj i pokrenuo projekt Umjetnička topografija Hrvatske. Istraživao je razdoblje od kasne antike do renesanse, poglavito odnos antike i romanike, povijest urbanizma, probleme regionalnoga planiranja i zaštite spomeničke baštine, osobito urbanih aglomeracija. U interpretaciju predromaničke umjetnosti uveo je dinamički kriterij (pasivna i aktivna negacija antike), u proučavanju povijesnih naselja razvio je pristup iz regionalnoga mjerila, a u raščlambi suvremenog urbanizma kritičku sociološku metodu. Objavio je mnoge znanstvene studije i knjige (Poreč: grad i spomenici, 1957; Grad kao umjetničko djelo, 1969. i 1975; Prostor – vrijeme, 1973; Gotika i renesansa u djelu Jurja Dalmatinca, 1979–82; Romanika, 1984; Eufrazijeva bazilika u Poreču, 1986). Bavio se likovnom kritikom; pisao o hrvatskom kiparstvu i slikarstvu (Frano Šimunović, 1947; Vojin Bakić, 1958). Dobio Nagradu za životno djelo (1980).