Preda [pre'da], Marin, rumunjski književnik (Siliştea-Gumeşti/Teleorman, 5. VIII. 1922 – Mogoşoaia, 16. V. 1980). Iznimna osobnost rumunjske književnosti XX. st. Isprva je u različitim publikacijama objavljivao novele i pripovijetke u kojima je uočljiva tema kojom će se baviti i poslije, a to je seljačka egzistencija, promatrana s psihološkoga gledišta. Prva mu je zbirka novela i pripovijedaka Susreti na njivama (Întâlnirea din pământuri, 1948). Nastavio je pisati novele velike epske širine (U jednom selu – Într-un sat, 1952; Zamračeni prozori – Ferestre întunecate, 1956; Smjelost – Îndrăzneala, 1959) i sve više se približavao romanu. Prvi roman, Obitelj Moromete (Moromeţii, I., 1955), vrhunsko je ostvarenje u ocrtavanju seljačke problematike na razmeđu dvaju društvenih razdoblja uoči II. svjetskog rata i nakon njega. Drugi dio romana izašao je 1967. i nastavlja sudbinu glavnog lika iz prve knjige u drugačijim, promijenjenim uvjetima. Slijede romani: Rasipnici (Risipitorii, 1962., konačna verzija 1969), u kojem prikazuje gradsku sredinu u teškoj prilagodbi na socijalistički način života, Uljez (Intrusul, 1968), Veliki samotnjak (Marele singuratic, 1972) i Delirij (Delirul, 1975), u kojima ocrtava širok epski svijet, podjednako otvoren socijalnom i povijesnom fenomenu kao i unutarnjemu životu likova (»Moja je briga otkriti, s pomoću svih sredstava, izravnih i neizravnih, duševno stanje«). Prevodio je A. Camusa i F. M. Dostojevskoga; vrijedna je i zbirka članaka i eseja Nemogući povratak (Imposibila întoarcere, 1971), u kojoj je smjelo opisao svoje stajalište prema životu i suvremenoj umjetnosti. Nekoliko mjeseci prije smrti izašao mu je trodijelni roman Najljubljeniji među Zemljanima (Cel mai iubit dintre pământeni, 1980). Preda je bio član Rumunjske akademije znanosti i višestruki dobitnik najuglednijih rumunjskih književnih nagrada.
