Poznań [po'znań] (njemački Posen), glavni grad Wielkopolskoga vojvodstva u zapadnoj Poljskoj; 550 742 st. (2013). U srednjem vijeku trgovačko-obrtničko središte na obalama Warte (pritok Odre). Važno prometno (riječna i zračna luka), industrijsko (metalurgija, industrija gume, strojeva, prijevozna sredstva, kemijskih i elektrotehničkih proizvoda), trgovačko (međunarodni sajmovi) i prosvjetno (Sveučilište Adama Mickiewicza od 1919. i druga sveučilišta, akademije, znanstveni instituti) središte. U najstarijem dijelu grada sačuvana je gotička katedrala (XIV–XV. st.) s ostatcima crkvene arhitekture iz X. i XI. st. (grobnica Mieszka I.), renesansna vijećnica (izvorno XIII–XIV. st., pregrađena 1550–60; danas gradski muzej), građanske kuće iz XV–XVII. st., palače i samostani. Filharmonija, nacionalni, arheološki, etnografski i drugi muzeji; zoološki vrt (najstariji u Poljskoj) i dr. Turizam; glazbeni festivali. – Područje Poznańa bilo je naseljeno već u prapovijesno doba. U ranom srednjem vijeku bilo je jedno je od središta slavenskog plemena Poljana, koji su u X. st. na mjestu današnjega grada podignuli utvrđeno naselje. Za vladavine Mieszka I. (960–992) i Boleslava I. Hrabroga (992–1025) Poznań je bio povremena prijestolnica poljskog vladarâ te sjedište biskupije (968). Godine 1253. grad je dobio trgovačke povlastice, a na lijevoj obali rijeke Warte razvio se u prvoj polovici XIII st. novi grad. Zahvaljujući povoljnomu geografskom položaju te razvoju kožarstva i tekstilne proizvodnje, Poznań je tijekom XV. i XVI. st. jedno od najjačih trgovačkih i obrtničkih središta Poljske. Nakon propasti poljskog kraljevstva, bio je u sastavu Pruske kao glavni grad Poznańskoga velikoga vojvodstva (1793–1807. i 1815–71), Velikoga vojvodstva varšavskoga (1807–15), ujedinjene Njemačke (1871–1919), Poljske (1919–39) i Njemačke (1939–45). Dana 28. II. 1945. oslobodile su ga postrojbe sovjetske Crvene armije (u borbama je bio razoren najveći dio grada).